20.4.2022.
Prof. dr. sc. Zdravka Leutar je redovnica internacionalne zajednice Klanjateljica Krvi Kristove i redovita profesorica u trajnom zvanju na Studijskom centru socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Trenutno je Regionalna poglavarica za hrvatsko govorno područje Klanjateljica Krvi Kristove. Po struci je socijalna radnica i sociolog a dugi niz godina povezana je s Caritasom Zagrebačke nadbiskupije.
Kada je započela Vaša suradnja s Caritasom Zagrebačke nadbiskupije?
Već kao juniorka i studentica socijalnog rada započela sam suradnju s Caritasom Zagrebačke nadbiskupije. Bilo je to vrijeme Domovinskog rata i moje volontiranje kroz karitativni rad, prikupljanje novčanih priloga, namirnica, robe, posjeta izbjeglicama i prognanicima te članovima ranjenih i poginulih obitelji. Gđa Jadranka Bosnar, socijalna radnica pružala mi je podršku i stručnu pomoć u stjecanju mojih prvih profesionalnih iskustava. Kasnije sam držala tribine u dvorani Vijenac koje je Caritas organizirao. Od samog početka rada na Fakultetu zajedno sa studentima išla sam u terenske posjete Caritasovim projektima i kućama, osobito u Brezovicu, u sklopu kolegija koje vodim studente sam upućivala na praksu u Caritasove ustanove te u područja savjetovanja i socijalnog rada s obitelji. Vodila sam edukativne radionice za djelatnike Caritasa a trenutno vodim Superviziju psihosocijalnog rada. U sklopu moje zajednice osmislila sam projekt Gozba ljubavi koji dugi niz godina organiziramo u Caritasovim kućama.
Koja je Vaša trenutna poveznica s Caritasom?
Kako sam spomenula pružam superviziju psihosocijalnog rada za stručne djelatnike Caritasa iz različitih ustanova. Svi su oni izabrali sudjelovanje u superviziji kao oblik profesionalnog rasta i razvoja. Budući da s Caritasom naša zajednica Klanjateljica Krvi Kristove surađuje na više načina, došla sam na ideju Caritasu ponuditi nešto od onoga što mogu za uzvrat za njihovu otvorenost prema našoj zajednici.
Objasnite nam ukratko što je supervizija?
Superviziju bi objasnila na jednostavan način kao proces učenja kroz reflektiranje, odnosno naučiti nešto o sebi i svom profesionalnom funkcioniranju i na taj način kompetentnije raditi s korisnicima kako bi kvaliteta rada s korisnikom bila još kvalitetnija. Osnovni je cilj supervizije profesionalni i osobni rast i razvoj stručnjaka te povećanje njihove kompetentnosti.
Što Vas motivira da volonterski odrađujete superviziju za djelatnike koji rade u Caritasovim kućama?
Sama riječ Caritas označava djelotvornu ljubav. Karizma moje redovničke zajednice koju je osnovala sv. Marija De Mattias je karizma Krvi Kristove – tj. poklonstvene i otkupljujuće ljubavi. Stoga je vodilja moga života i cjelokupnog djelovanja "Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!" (Mt 25, 45). Upravo se moja ljubav prema Bogu očituje kroz braću i sestre. Koliko služim i ljubim u konkretnim životnim stvarnostima toliko živim svoju karizmu i obrnuto. Poslana sam ljubav naviještati životom. Eto to je moja unutarnja motivacija.
Što biste za kraj posebno istaknuli?
Osvrnula bih se na naše kršćansko djelovanje. Kršćanska duhovnost uvodi čovjeka u život i upućuje na hrabrost; stalno ga potiče na uzdizanje pogleda prema nebu ali i na prihvaćanje vlastite slabosti i krhkosti te na solidarnost s potrebitima i darivanje. Vjera, ufanje i ljubav to troje, ali je među njima najveća ljubav... Voljela bih da ljudi koji gledaju nas, naše kršćanstvo, naše djelovanje, mogu reći na isti način kao u prvoj kršćanskoj zajednici: „Gle, kako se vole!“ U suprotnom među nama se susreću iste dinamike kao i u svijetu, a to su dinamike običnog suživota, prilagodbe, tolerancije; zajedno smo jer imamo iste interese, zato što nešto zajedno radimo, ali ne može se vidjeti nešto više.
Isus je rekao da osobna iskaznica koja nas čini prepoznatljivima u svijetu nije u našim kompetencijama. On kaže: prepoznat će vas po tome kako ćete se voljeti. Onaj koji je na bilo koji način surađuje i radi u Caritasu čini temeljni izbor: ljubi brata i nudi prvu evangelizaciju. Ako se ljubav ne vidi, nije ljubav.
