9.12.2021.
Pri obavljanju i pružanju raznovrsnih oblika skrbi i pomoći Caritasa Zagrebačke nadbiskupije veliki su blagoslov i dodatna snaga volonteri. Jedna od tih Caritasu vrlo dragocjenih pomoćnika je i Marija Ćurković Presečan. Ima trideset i tri godine (33), živi i radi u Zagrebu. Po zanimanju je frizerka pa je razumljivo da su frizerske usluge redoviti oblik njezina volontiranja ali tijekom godina postala je toliko privržena stanarima Kuće Emaus da im je željela još više pomoći u životu. Kako je volontiranje postalo Marijin ‘lifestyle’ doznajte iz ovoga kratkog intervjua.
CZN - Kada ste počeli volontirati, kako ste došli do Kuće Emaus te što Vas je potaklo na volontiranje u Caritasu i upravo u toj kući?
MARIJA - S volontiranjem sam počela prije više od deset (10) godina. Ne sjećam se kako ni otkud do mene je dospio popis Božićnih želja djece i mladih iz Kuće Emaus. Prilikom darivanja javila sam se za volontiranje. Poticaj?... Vjerujem da se sve događa s razlogom. Zašto sam dospjela do Emausa nemam pojma. 🙂 Svakako je to bila pružena prilika preko koje sam se uključila u volontiranje.
CZN - Jeste li prije volontiranja u Caritasu negdje volontirali i volontirate li još negdje, osim u Emausu?
Obzirom da sam u Caritasu aktivna toliki niz godina, službeno nigdje drugdje ne volontiram. Posvećena sam i vjerna mojoj djeci i mladima iz Kuće Emaus i njihovim odgajatejima. 🙂 Također sudjelujem u životima korisnika koji su izašli iz Kuće. Ja sam njihova i oni su moji. Mislim da je to najveća vrijednost. O materijalnom će se već netko pobrinuti. Kada kažem »netko« pritom mislim na sve one ljude čije sam donacije Kući Emaus do sada posredovala, a koji, uglavnom, nisu ostvarili neposredan susret s Caritasovim korisnicima jer bi im takav susret bio emotivno težak budući da jako suosjećaju s njima. Imati oko sebe osobe na koje se možete osloniti za mene je neprocjenjivo.
CZN - Koliko vremena odvojite za volontiranje? Kako izgleda vaše volontiranje, odnosno vrijeme provedeno u volontiranju?
Jedino vrijeme koje nekako »službeno« odvajam za volontiranje je vrijeme u kojemu djeca i mladi iz Kuće Emaus dolaze k meni na friziranje ili kada me pozovu u Kuću na druženje ili proslavu. Uz to sam im stalno dostupna za druženja i razgovore, kad god to žele i/ili trebaju. Dakle, nemam neko određeno »vrijeme za volontiranje«. Stanari te Kuće su dio moga života. 🙂 Svi naši susreti i komunikacija događaju se spontano, a tijekom proteklih godina bilo je tu svega pomalo: učenja, plesanja, sudjelovanja na izletima, odlazaka na koncerte, itd..
CZN - Osim volontiranja u Kući Emaus, postali ste i darovatelj (bivšim) korisnicima kroz pružanje povoljnog smještaja. Možete li opisati kako ste s time započeli, odnosno što Vas je na to potaknulo?
Što se tiče smještaja i to se desilo nekako spontano. Bivši štićenici, koji žive kod mene, fantastični su mladi ljudi. Funkcioniramo kao obitelj. Tu smo svi za sve i u svakom trenutku znamo da možemo računati jedni na druge.
CZN - Možete li podijeliti s čitateljima jedan ili više lijepih događaja vezanih uz volontiranje?
Sudjelovala sam u puno lijepih događaja - na rođendanima i vjenčanjima; na jednom vjenčanju čak sam bila i kuma kao i na jednoj sv. potvrdi; zatim sam bila na dodjeli diploma i njihovim proslavama, čak i na rođenjima djece bivših korisnika. 🙂 Sve su to Caritasovi korisnici uz koje sam bila od njihove osnovne škole.
CZN - Je li u početku bilo kojih poteškoća u volontiranju?
Nisam naišla na poteškoće prilikom volontiranja, ni na ikakve neugodnosti.
CZN - Jeste li nekoga iz svoje obitelji ili iz kruga svojih prijatelja potaknuli da postane Caritasov volonter ili darovatelj?
Uh! Svi oko mene su uključeni u moje volontiranje, svima sam isprala mozak 😁 Oko blagdana daruju, doniraju, druže se s bivšim korisnicima. Neko vrijeme također su posjećivati djecu i mlade iz Kuće zajedno sa mnom.
CZN - Što je ono što Vas uvijek iznova i sve više motivira da nastavite volontirati u Kući Emaus?
Ne razmišljam o motivaciji. Samo sam tu za njih, kad god me trebaju. To je moj »način života«, tzv. lifestyle. 😄