Duhovna obnova za volontere župnih caritasa

30.5.2016. Slika: Duhovna obnova za volontere župnih caritasa

Caritas Zagrebačke nadbiskupije održao je duhovne vježbe za volontere župnih caritasa Zagrebačke nadbiskupije u svojoj Kući za odmor u Kalju na Žumberačkoj gori.

Program obnove vodio je duhovnik pri Caritasu Zagrebačke nadbiskupije vlč. Dragutin Goričanec, koji je ujedno i povjerenik Zagrebačke nadbiskupije za pastoral osoba s posebnim potrebama.

Na obnovi, koja je započela u petak 27. svibnja predvečer, a završila u nedjelju 29. svibnja poslijepodne, sudjelovalo je 29 volontera iz 16 župa Zagrebačke nadbiskupije: Sv. Juraj - Pušća (2); Isusovo Uskrsnuće - Sesvetski Kraljevec (3); Uznesenje Bl. Djevice Marije - Oroslavlje (2); Sv. Vid - Brdovec (1); Sv. Petar i Pavao - Retkovec (1); Pape Ivana XXIII. - Dubrava, ZG (1); Uznesenja Blažene Djevice Marije - Remete, ZG (2); Presveto Srce Isusovo - Karlovac (3); Sv. Franjo Ksaverski - Karlovac (2); Beszgrešnog Začeća Bl. Djevice Marije - Oranice, ZG (2); Sv. Nikola Tavelić - Kustošija (2); Sv. Josip Radnik - Gajnice, ZG (1); Sv. Marko - Gornji Grad, ZG (1); Sv. Leopold Mandić - Dubrava, ZG (2); Krista Kralja - Domaslovec, ZG (2); Uzašašće Gospodnje - Sloboština, ZG (2).

Voditelj službe za župne caritase Robert Futač sa zadovoljstvom je primijetio da je većina prijavljenih volontera i volonterki po prvi puta na ovoj duhovnoj obnovi. To s jedne strane znači da sudionici prenose u župne caritase svoja pozitivna iskustva i na taj način motiviraju ostale, a s druge strane pokazuje da volonteri solidarno omogućuju jedni drugima da duhovno ojačaju. Naime, nadbiskupijskom Caritasu trenutno nije moguće osigurati smještaj svima koji su zainteresirani za ovu ciljanu duhovnu obnovu, koja se redovito održava jednom godišnje.


P R O G R A M



Za sudionike ove duhovne obnove program je započeo već polaskom iz Zagreba, u autobusu humanitarne udruge »Job«, koji je vozio velečasni Goričanec. Tijekom vožnje do Kalja, moleći žalosnu krunicu, duhovnik je prigodnim razmatranjima povezivao tegobe u životima vjernika s Kristovom mukom i poniženjima - otajstvima spasenja ljudskog roda.

Duhovni program u Kalju sastojao se od upoznavanja i druženja, privatne molitve i molitve časoslova, razmatranja duhovnika i razmjene duhovnih iskustava sudionika, prilike za svetu ispovijed i pojedinačni razgovor s duhovnikom, prilikom kojega su oboje molili da Isus uđe u životne situacije koje tište bilo volontere bilo njihove bližnje.

Posebno mjesto zauzimala su misna slavlja, koja su bila ‘i zahvala dragom Bogu i zajednička molitva da Bog pomoću prati daljnji rad ovih karitativaca’, naglašava velečasni Goričanec, pritom napominjući: »Karitativni rad nije puko spašavanje ljudi da ne umru od gladi nego nastojanje da im posredujemo i duhovne stvari, koje su još važnije od materijalnih. Neki ljudi koji su u neimaštini zato su siromašni jer su se duhovno potpuno zapustili pa nemaju Božjeg blagoslova u životu.«

Velečasni Goričanec dao je volonterima i puno praktičnih savjeta za karitativni rad, a jedan od njih bio je način kako pouzdano prepoznati osobe u potrebi. Naime, kada je u dvojbi pomoći nekome ili ne, onima koji ga mole za pomoć ovaj iskusni pastoralac redovito izrazi želju da ih posjeti. Prema njegovom iskustvu, svi koji su uistinu u potrebi omoguće mu da dođe u njihov dom i vidi gdje i kako žive.

Na završetku duhovne obnove, velečasni Goričanec zahvalio se Bogu na svemu što je iskusio u životu - pa i onda kada je lutao, griješio i pogrešno se postavljao. Osjeća da je pozvan sve to podijeliti s drugima. Nekada se nije radovao kušnjama, poteškoćama i poniženjima ali sada im se veseli jer ih prepoznaje kao znakove Božje ljubavi i kao najavu nekih novih, lijepih i velikih Božjih darova.

»Svaka kušnja je šansa da primimo od Boga veće dobro od onoga koje smo imali prije nje. Da se to dogodi jedini uvijet je da se u kušnji ne udaljimo od dobroga Boga«, poručuje velečasni Goričanec, podsjećajući da je posebna skrb za duhovni rast potrebna kako karitativcima-volonterima tako i svim zaposlenicima Caritasa, ukoliko žele uspješno služiti potrebitima.


D O J M O V I



Gordani Popović iz Caritasa župe Uznesenja Blažene djevice Marije u Oroslavlju ovo je druga po redu godišnja volonterska duhovne obnova, kojoj se jako radovala, a na sudjelovanje je nagovorila i prijateljicu Zdenku, župnikovu domaćicu. »Valjda mi je dobro jer sam se jako veselila ovom susretu, koji nam pomaže ne samo u karitativnom radu već i u osobnom duhovnom rastu. Kako je rekao velečasni Goričanec, moramo ‘učiti kako ljude približiti Isusu’, a ne im neprestano samo davati. Moramo im pomoći da se sami mogu snaći i pobrinuti se za sebe u životu. Naša je veličina u tome da Caritasovim korisnicima ne dajemo samo materijalno«, kaže gospođa Popović, koja u župnom caritasu volontira već petnaest godina.

Ivan Rogić na Caritasovoj godišnjoj duhovnoj obnovi za volontere je prvi puta iako je voditelj Caritasa župe Krista Kralja u Domaslovcu već dvanaest godina. Ima jako pozitivne dojmove. Uz dragocjenu razmjenu iskustava s volonterima iz drugi župnih caritasa, ističe duhovnu vrijednost programa obnove: »Ovo je bilo nešto posebno zahvaljujući velečasnom Dragecu, koji nas je vodio, nasmijavao i doveo do Isusa! Puno nam je pomogao.«

Dražen Brunović iz Caritasa župe Krista Kralja u Domaslovcu na ovakvim susretima ispunja se Duhom Svetim i Isus mu progovara preko puno ljudi, osim kroz Božju riječ u svetoj misi i kroz propovijed svećenika. Progovara mu preko ljudi koji imaju iste poteškoće kao on i tada uviđa da nije sam, da nema jedini takve probleme. Sve to pomaže mu da problemima pristupi dublje i potpunije s predanošću Bogu. »Sa svojim snagama ništa ne možemo jer smo slabi, bijedni i beskorisni. Kada sve predamo Bogu tada možemo sve u životu«, zaključuje gospodin Brunović, koji u župnom Caritasu volontira već oko šest godina.

Josip Blažević u Caritasu župe Isusova Uskrsnuća u Sesvetskom Kraljevcu volontira već deset godina. Smatra da je ova duhovna obnova dobra, poučna i korisna pa bi je preporučio svim volonterima: »Duhovnik je pristupačna i draga osoba. U sve što radi kao svećenik uvodi jako puno duhovitosti, što daje draž ovoj duhovnoj obnovi. Kod njega nije dosadno. Žalimo kad dođe posljednji dan. Znamo da to nisu samo njegove zasluge već da u njemu djeluje Duh Sveti - kroz duhovnost i duhovitost - koji nam uvijek približava Gospodina. Ujedno cijenim i sve druge voditelje duhovnih obnova, čiji način rada također smatram korisnim i dobrim. Daj nam Bože još takvih karizmatika!«