2.2.2026.
Katolička Crkva u našoj zemlji ima više od 3200 redovnika i redovnica. Njihovi samostani nisu samo mjesta molitve, nego i oaze humanosti, solidarnosti i brige za najranjivije. Oni na Svijećnicu slave i Dan posvećenog života. Naše redovnice i redovnici prepoznatljivi su po djelovanju na mnogim područjima; u odgoju i obrazovanju, znanosti, zdravstvu, a osobito u humanitarnom radu i brizi za siromašne. O svom pozivu i djelovanju u emisiji Susret u dijalogu govorile su s. Jelena Lončar, ravnateljica Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, članica Družbe Školskih sestara franjevki Krista Kralja Provincije Presvetog Srca Isusova, s. Finka Tomas, voditeljica projekta izgradnje Prihvatilišta za bolesnike na Vrhovcu u Zagrebu, članica družbe Milosrdnih sestara sv. Križa i s. Veronika Mila Popić, predsjednica udruge Depaul Hrvatska, članica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog – Zagreb, Provincije Majke Dobrog Savjeta – Rijeka.
"REDOVNICE SU POZVANE NOSITI EVANĐELJE I KRISTOVU BLIZINU U SVAKOM TRENUTKU ŽIVOTA, PA I ONDA KAD NAM JE VRUĆE U NAŠIM HABITIMA. VRUĆE JE I DRUGIMA. I KAD NAM JE HLADNO, I KAD SMO OSAMLJENE…"
S. Jelena Lončar prije točno trideset godina stupila je novicijat Družbe Školskih sestara franjevki na Lovretu u Splitu. Već je na koncu osnovne škole osjetila Božji poziv da bude redovnica. Od te odluke su je pokušali odvratiti roditelji koji su smatrali da je to samo jedan njezin hir koji će proći. Međutim, oni su je jedino uspjeli nagovoriti da u samostan ne uđe već nakon završene osnovne škole, nego nakon 2. razreda gimnazije. I danas kaže da je to bila njezina najbolja odluka.
S. Jelena 2003. godine diplomirala je na Pravnom fakultetu u Zagrebu pri Studijskom centru socijalnog rada u Zagrebu, a godinu dana kasnije i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. S takvim kompetencijama, a osobito radi posebne posvećenosti brizi za siromahe, 2008. godine preuzela je vodstvo Caritasa zagrebačke nadbiskupije. „Bilo koji posao koji redovnica radi nije samo posao. Svojim redovničkim poslanjem trebamo biti više od radnica na određenom radnom mjestu“, govori s. Jelena. Svjesna je da je kao ravnateljica jedne velike organizacije kao što je Caritas Zagrebačke nadbiskupije i odgovorna osoba, ali ističe da je kao redovnica pozvana biti, ne samo ona koja će koordinirati taj rad, nego je i nositeljica poslanja, nade i utjehe onim potrebnima koji kucaju na vrata Caritasa ili do kojih Caritas dolazi.
U tom svom poslanju s. Jelena se susreće s mnogim teškim situacijama i ljudskim sudbinama. Kaže da ju najviše pogađa izdvajanje djece iz obitelji, pogotovo one najmanje. Caritas Zagrebačke nadbiskupije koji ima Domove za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, gotovo na tjednoj razini dobiva zahtjeve za smještaj djece koja nemaju adekvatne uvjete u svojim obiteljima. Koliko god da teško proživljava te situacije, kaže da ujedno dobiva i utjehu jer toj djeci koja nemaju sretno djetinjstvo u svojim obiteljima, uz pomoć Caritasovih djelatnika, odgojitelja i volontera, mogu pružiti ne samo krov nad glavom, već toplinu doma i ljubav koja je toj djeci najvažnija.
„Redovnice su pozvane nositi evanđelje i Kristovu blizinu u svakom trenutku života, pa i onda kad nam je vruće u našim habitima. Vruće je i drugima. I kad nam je hladno, i kad smo osamljene…“, govori s. Jelena. Ističe da redovničke zajednice prema svojim karizmama i danas odgovaraju potrebama vremena te da su redovnice i redovnici, isto kao i Crkva, pozvani ostati na temeljima evanđelja i čuti vapaje ljudi s kojima živimo
SLUŽENJE DRUGIMA OBOGAĆUJE I ONOGA KOJI SLUŽI
S. Finka Tomas je u samostan Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu ušla nakon osnovne škole, a bilo je to prije 56 godina. Ni roditelji s. Finke nisu bili previše oduševljeni njezinom odlukom i to zbog toga što je i njezina starija sestra Ankica otišla u samostan. I danas je s. Finka uvjerena je da je to bio najbolji izbor za nju i mjesto na kojem osjeća da može ostvariti svoje poslanje, premda nije ni slutila čime će se kao redovnica sve baviti. No, slijedeći misao svojega utemeljitelja – Potreba vremena volja je Božja - znala je da će raditi ono što bude u nekom trenutku potrebno.
S. Finka je danas poglavarica Kuće Milosrdnih sestara sv. Križa na zagrebačkom Vrhovcu. U sklopu samostana je i dječji vrtić, dom za studentice, sestre održavaju različite programe i radionice, a njihova kuća uvijek je otvorena bolesnicima koji se dolaze liječiti u zagrebačke bolnice i ljude u potrebi. Prije dvije godine sestre su odlučile izgraditi Prihvatilište za bolesnike. Kako su i ranije prihvaćale bolesnike i njihove članove obitelji, uvidjele su da je ta potreba sve više prisutna i da je sve više onih koji s različitih krajeva Hrvatske dolaze na liječenje u Zagreb i moli ih za smještaj. Ohrabrile su se, stoga, uči u novi projekt izgradnje Prihvatilišta. „Kako ćemo reći da smo otvoreni potrebama vremena ako to ne učinimo“, govori nam s. Finka. Uz molitvu, zajedništvo sestara, pomoć Vlade Republika Hrvatske i brojnih donatora sestre su izgradnju Prihvatilišta privele kraju te će uskoro ovaj projekt zaključiti i svečanim otvorenjem. Prihvatilište za bolesnike ima 18 dvokrevetnih soba, blagovaonicu, dnevni boravak, kapelu, dvoranu i na svakoj etaži čajnu kuhinju. Služenje drugima obogaćuje i onoga koji služi - ističe s. Finka i dodaje da njihov apostolat ne bi bio moguć bez molitve.
VAŠI SAMOSTANI SU ULICE
Ni roditelji s. Veronike Mile Popić nisu bili najsretniji kad im je kazala da ide u samostan sestara milosrdnica, pogotovo jer ona nije bila odgajana u vjeri. Ova povjesničarka i kroatistica kaže da je do Boga došla i preko književnosti i jezika, studija kroatistike i anglistike. Na pitanje; Zašto? – s. Veronika objašnjava da se to ne može znati odjednom, nego se otkriva tijekom životnoga puta. A taj put ju je doveo do Udruge Depaul Hrvatska koja brine o beskućnicima, a kojoj je s. Veronika danas na čelu. Ova Udruga dio je međunarodne organizacije svetoga Vinka u koju su uključeni većinom osobe koje dolaze s područja humanističkih znanosti. Milosrdnica s. Veronika govori da ju taj podatak također potiče na razmišljanje o pitanju; Kako dolaziš do Boga? Nismo tehničari, kaže, u svemu što činimo prepoznajemo Boga. Milosrdnica s. Veronika uvijek je bila sa siromasima, a voli i druge motivirati da u njima prepoznaju brata i sestru.
S. Veronika podsjeća da njezina zajednica ostvaruje svoje poslanje kroz pomaganje siromasima i bolesnicima. U njezinu Rijeku sestre milosrdnice su došle još 1858. godine i od samih početaka su radile s bolesnicima i beskućnicima. Zahvalna je svojoj zajednici da i ona može danas nastaviti to poslanje, a ujedno ističe i zajedništvo svih u Riječkoj nadbiskupiji koji su uključeni u zaštitu najpotrebnijih. „Mi smo svi pod nazivnikom Isusovi“, govori s. Veronika i dodaje koliko je vrijedno otkrivati vlastitu osobitost, a ujedno komplementarno obnavljati društvo i Crkvu. S. Veronika doista slijedi misao sv. Vinka: "Vaši samostani su ulice!".
Tekst i fotografije: Blaženka Jančić
Emisiju "Susret u dijalogu" možete poslušati u "Slušaonici" na poveznici.
Izvor - HRT
Dodatak - Fb Video