NEPROCJENJIVO ISKUSTVO TERENSKOGA RADA U CARITASU

26.4.2021.

Donosimo dojmove dvije od deset studentica Studijskog centra socijalnoga rada Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koje ovih tjedana provode terensku praksu u Caritasu Zagrebačke nadbiskupije.


IZNENAĐENA OPSEGOM CARITASOVA RADA

»Studentica sam druge godine socijalnog rada i ovo je moj prvi susret s praksom. Zahvalna sam Caritasu što je kolegicama i meni pružio priliku za volontiranje, unatoč otežavajućim okolnostima uslijed pandemije. Iskustvo terenskog rada i neposrednog kontakta s korisnicima je zaista neprocjenjivo. Sretna sam što ove godine obilazimo korisnike starije životne dobi jer vjerujem da je njima izrazito teško nositi se s pandemijom. Motivirajuće je gledati kako Caritasove socijalne radnice svoj posao obavljaju s ljubavlju i strpljenjem, što i korisnici prepoznaju i cijene. Ugodno sam iznenađena opsegom oblika pomoći koje Caritas pruža korisnicima. U ovom razdoblju kada su socijalni radnici meta uvreda i ponižavanja od strane dijela javnosti, volontiranje u Caritasu mi puno pomaže zadržati ljubav prema svom budućem pozivu. Ovaj posao je težak, ali činjenica da možete pomoći bar jednoj osobi i razvedriti je posjetom potiče u meni optimizam i osnažuje me.« (Anja Babić)


SOCIJALNI RAD - PREDIVNA PROFESIJA

»Prije nekoliko dana imala sam priliku po prvi put iskusiti odlazak na teren kao socijalna radnica, doduše, nediplomirana, ali sam se osjećala kao jedna od njih. Caritas Zagrebačke nadbiskupije sa socijalnim radnicama Jadrankom i Anom nadmašio je moja očekivanja. Toliko topline i velike pomoći ljudima u potrebi nisam očekivala. Ono što također nisam očekivala su dva korisnika, starije životne dobi, koji su uz nezavidne životne priče uspjeli održati zdrav razum i vedar duh. Oduševila me njihova skromnost i velika zahvalnost za primljenu pomoć. Saznala sam dosta o pravima i mogućnostima korisnika na pomoć te koliki spektar usluga pruža Caritas. Smatram izuzetno važnim da se ovakve priče više čuju. Iskustvo terenskog rada podsjetilo me na to koliko je predivna ova naša nemoguća profesija.« (Andrea Tomić)