7.10.2022.
U okviru obilježavanju proslave 50 godina rada Kuće sv. Franje, razgovarali smo s volonterima, darovateljima, bivšim i sadašnjim i suradnicima ove najstarije kuće Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, kako bismo javnost bolje upoznali s njezinim doprinosom zajednici u skrbi za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Prva od sugovornica je gđa Sunčica Vojnović, koja je po zanimanju profesor defektolog-logoped, stručni suradnik u OŠ Vugrovec – Kašina, PŠ Vugrovec.
CZN - Kako i kada je započeo Vaš kontakt s korisnicima zagrebačkog Caritasom, konkretno s djecom i mladima iz Kuće sv. Franje?...
PROF. VOJNOVIĆ - U Osnovnoj školi Vugrovec-Kašina, u PŠ Vugrovec, koju pohađaju korisnici Kuće sv. Franje, zaposlila sam se 2008. godine kao stručni suradnik, defektolog-logoped. Samim dolaskom u navedenu osnovnu školu započinje moj rad s korisnicima Kuće sv. Franje.
CZN - Molimo Vas da nam opišete Vaš rad s Caritasovim korisnicima i kakvi su rezultati?...
PROF. VOJNOVIĆ - Moj logopedski rad s korisnicima Kuće sv. Franje odvija se na tjednom planu, ukoliko je to moguće zbog opsega ostalih poslova, dislociranosti naših škola i nedostatka stručnih suradnika. Sukladno potrebama svakog korisnika, provode se individualne logopedske vježbe. Moj rad vezan uz korisnike Kuće sv. Franje, sastoji se od rada s razrednim vijećima koja čine učitelji i profesori koji predaju korisnicima Kuće sv. Franje. Članovi razrednih vijeća moraju biti upućeni u moguću problematiku vezanu uz korisnike. Učiteljima dajem naputke kako prilagoditi nastavno gradivo ili individualizirati postupke, kako bi se korisnicima omogućilo svladavanje nastavnih sadržaja. Važan je i rad s vršnjacima u razrednim odjelima kako bi prihvatili dijete iz doma. Radim na tome da se, među vršnjacima, razvija empatija i prihvaćanje različitosti. Kao stručnom suradniku, korisnici mi često dolaze na neobavezan razgovor (samo da mi kažu da su popravili neku ocjenu ili da su lošije napisali pisanu provjeru…) Rad s korisnicima traži veliko strpljenje i ljubav. Mali koraci - veliki su uspjeh. Bitno je da se korisnik osjeća uspješno, zadovoljno i sigurno. Kad se sve navedeno zbroji, rezultat je odličan!
CZN - Kakva je Vaša suradnja sa stručnim osobljem Kuće sv. Franje?...
PROF. VOJNOVIĆ - Suradnja sa stručnim osobljem je iznimno zadovoljavajuća. Svi djelatnici Kuće sv. Franje su u svakom trenutku spremni su na suradnju (čak i nakon radnog vremena). Komuniciramo redovito, nekada i nekoliko puta na dnevnoj bazi.
CZN - Koliko ste Caritasovih korisnika do sada imali na tretmanu, a kolikima trenutno pomažete?...
PROF. VOJNOVIĆ - Svi korisnici Kuće sv. Franje su i/ili na logopedskim vježbama i/ili na neobaveznom razgovoru i/ili na stručno-pedagoškom razgovoru.
CZN - Kakvi su bili Vaši prvi dojmovi od susreta s djecom iz Caritasove Kuće sv. Franje, a kako ih doživljavate i pristupade im danas, poslije višegodišnjeg rada s njima?...
PROF. VOJNOVIĆ - Ponekad je teško i treba puno vremena, truda i strpljenja svih djelatnika škole (i učitelja, i spremačica, i kuharica i stručnih suradnika) kako bi se pojedini korisnik Kuće sv. Franje osjećao sigurno, zadovoljno i prihvaćeno. Oni su oduvijek učenici naše škole. Škola je tim koji pomaže korisnicima u njihovom odgoju, obrazovanju i u svemu onome što se ponekad ne može opisati, a svakodnevno se događa – život. Jako sam ponosna kad ih vidim nakon višegodišnjeg rada s njima. I to mi daje sigurnost i snagu da dobro radim svoj posao. Najbolji osjećaj, zadovoljstvo, je kada mi priđu i jave se (u tramvaju, na nekom događanju…) nakon što odu iz naše škole i Karitasa, kad su već odrasli ljudi.
CZN - Je li po nečemu specifičan rad s domskom djecom u usporedbi s djecom koja odrastaju u obiteljima? Ukoliko jest, po čemu je poseban?...
PROF. VOJNOVIĆ - Domska djeca su izazov i traže ono nešto više u nama. Možda niti ne znamo da to imamo u sebi dok njih ne upoznamo. Svaki dan s njima je poseban.
CZN - Želite li, ovom prilikom, nešto posebno istaknuti?...
PROF. VOJNOVIĆ - Iako pomalo zahtjevan, veseli me rad s djecom. Možda moj posao najbolje opisuju riječi svetog Franje Asiškog koji govori da je s djecom potrebna čašica mudrosti, bačva razuma i more strpljenja. Jer djeca su, doista, neiskvarena slika Božja.