DOBROTA I LJUBAV UMNAŽAJU SE DIJELJENJEM

19.12.2022.

Intervju iz božićnog broja glasila Sindikata umirovljenika Hrvatske »Glas umirovljenika« s ravnateljicom Caritasa Zagrebačke nadbiskupije s. Jelenom Lončar


Rođena je 1976. godine u Imotskom. Članica je Družbe Školskih sestara franjevki. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu pri Studijskom centru socijalnog rada u Zagrebu diplomirala je 2003. godine, a godinu dana kasnije i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.


SUH: Na čelu ste zagrebačkog Caritasa od 2008. godine. Tijekom godina sigurno ste se susreli s raznim problemima u pružanju pomoći najpotrebitijima. Koji od tih problema su uspješno riješeni, a koji i dan danas su i dalje uteg u pružanju pomoći? Na koji način se financirate i imate li dovoljno sredstava za sve potrebite? Kad je zapravo „rođen“ Caritas, te da li je ta dimenzija djelovanja crkve ojačala nakon promoviranja socijalnog nauka Katoličke crkve?

S. JELENA LONČAR: Teška socijalna situacija radnika krajem 19. stoljeća dovela je do većeg uključivanja Crkve na socijalno područje. Papa Leon XIII. 1891. godine izdaje prvu socijalnu encikliku Rerum novarum, a ubrzo nakon nje počinju se osnivati Caritasi diljem Europe. Socijalne enciklike nakon toga doprinose definiranju načela socijalnog nauka Crkve, ali i uspostavi i razvoju većeg angažmana Crkve na karitativnom i socijalnom području u smislu organiziranog oblika pružanja pomoći. Caritas danas djeluje u više od 200 zemalja u svijetu.

Caritas Zagrebačke nadbiskupije službeno je osnovan 20. listopada 1933. godine. Tom činu prethodio je dugotrajan karitativni rad i nastojanja raznih katoličkih karitativnih udruženja te posebno karitativni žar zagrebačkih gradskih župnika. Poticanju duha djelotvorne ljubavi svekoliko je pridonio i zagrebački nadbiskup mons. Antun Bauer koji je okružnicom iz 1931. godine, ali i na druge načine, poticao svećenstvo na osnivanje karitativnih organizacija. Cilj osnivanja Caritasa Zagrebačke nadbiskupije bio je povezivanje svih do tada postojećih karitativnih inicijativa i nastojanja u jednu krovnu organizaciju koja će koordinirati i organizirati karitativni rad na području Zagrebačke nadbiskupije.


DRŽAVNE I PRIVATNE DONACIJE

S. JELENA LONČAR: Caritasovi zaposlenici i volonteri svakodnevno se suočavaju s različitim izazovima i potrebama na koja nastojimo odgovoriti konkretnom pomoći. Pored naših redovitih aktivnosti, uvijek se događaju i nepredviđene situacije, elementarne nepogode i katastrofe. Veliku pomoć i doprinos pružili smo stradalima od poplava 2014. godine, pogođenima potresima u Zagrebu i Sisku 2022. godine kao i za vrijeme uvođenja lockdowna tijekom epidemije korona virusa. Trenutno smo angažirani u pružanju pomoći raseljenim osobama iz Ukrajine.

Caritas Zagrebačke nadbiskupije ima kombinirani sustav financiranja. Za pružanje socijalnih usluga dio sredstava dobivamo od resornog ministarstva. Ostale aktivnosti provodimo zahvaljujući pomoći – Zagrebačke nadbiskupije, prijavom projekata i programa na javnim natječajima te donacijama pravnih i fizičkih osoba.

SUH: Svjedoci smo velikih poskupljenja hrane i režija, a plaće i mirovine nedovoljno ili uopće ne prate taj rast cijena. Kakav je uopće trend posljednjih 15 godina, odnosno da li se broj korisnika Caritasovih usluga konstantno povećava ili stagnira? Kakva je situacija sa osobama starije životne dobi po tom pitanju?

S. JELENA LONČAR: Broj tražitelja pomoći posljednjih godina konstantno je u porastu. Godišnji porast korisnika kreće se oko 10 – 15 posto. U tom povećanju broja korisnika su naravno i osobe starije životne dobi. Starije osobe osobito su pogođene poskupljenjima te uz niske mirovine jedva uspijevaju pokriti osnovne potrebe.


CARITAS KAO OBLIK SLUŽENJA

SUH: Caritas je uvijek tu da pruži pomoć, da osigura smještaj ili osigura obrok nezbrinutima, beskućnicima, mladima, starijim osobama. Caritas djeluje kao hitna pomoć koja rješava one najgore slučajeve, i to bez puno birokracije i papira. S druge strane postavlja se pitanje koja je odgovornost države, smatrate li da se država mora više uključiti u rješavanje problema siromaštva, kako bi se smanjio broj potrebitih koje Caritas na kraju prigrli?

S. JELENA LONČAR: Caritas je Crkvena organizacija i svoje poslanje crpi iz vjere, evanđelja i crkvenih dokumenata. Mi ne želimo niti možemo vršiti zadaće koje spadaju na državne institucije. Nastojimo djelovati tamo gdje vidimo da pomoć i podrška institucija nije dovoljna ili učinkovita. Svi kao pojedinci i kao društvo, a posebno državne institucije, možemo i trebamo više činiti u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Kao što piše papa Franjo u ovogodišnjoj poruci povodom šestog Svjetskog dana siromaha: „Nitko ne bi smio reći da se ne može približiti siromasima jer mu to ne dopuštaju obaveze koje uvjetuju njegov način života“ (…) „nitko se ne smije držati izuzetim od brige za siromašne i za socijalnu pravdu“.

SUH: Prvu Caritas organizaciju je osnovao Lorenz Worthmann 9. novembra 1897. u Njemačkoj, a Zagrebački Caritas djeluje od 1933. Koliko se odmaklo od tih početaka?

S. JELENA LONČAR: Karitativni rad ili diakonia prisutna je od samih početaka Katoličke Crkve. Sjetimo se samo izbora prvih đakona i povjerene im službe pomaganja udovica i siromaha. Uz navještaj Božje riječi i slavljenje sakramenata caritas-dijakonija jedan je od tri nosiva stupa Crkve. Kardinal Bozanić često ponavlja da „nema Crkve bez Caritasa“ jer je to njezin način djelovanja, njezin način življenja. Odmak od 19 stoljeća, kada su osnivani prvi caritasi, najviše se očituje u organiziranosti karitativnog rada. Na tu organiziranost poziva i papa Franjo u enciklici Bog je ljubav kada piše „da ljubav kao služenje drugima mora biti organizirana kako bi u stvarnosti konkretno predstavljala oblik služenja“.


PREVIŠE PAPIROLOGIJE

SUH: Kako ocjenjujete najnoviju reformu sustava socijalne skrbi i opću centralizaciju? Da li će to poboljšati ili pogoršati vašu suradnju, ali i funkcioniranje sustava koji bi trebao počivati na bliskosti s onima koji kopaju po kantama za smeće ili jedu u javnim kuhinjama?

S. JELENA LONČAR: Nisam previše optimistična glede reforme sustava socijalne skrbi. O tome su svoje stavove iznijele i strukovne komore i udruge socijalnih radnika čija mišljenja i prijedlozi nisu baš uvažavani. Bojim se da se reformom umjesto decentralizacije uvodi još veća centralizacija. Određene skupine korisnika i nadalje neće biti obuhvaćene socijalnim uslugama koje su im potrebne jer ih reforma niti ne nudi.

Socijalne naknade korisnicima su neprimjereno niske. Inače u cijelom sustavu je previše administracije tako da se u praksi događa da socijalni radnik više vremena izdvaja na papirologiju, obrasce, formulare i izvješća nego na individualni psihosocijalni rad s korisnikom.

SUH: Podaci Državnog zavoda za statistiku govore o rekordnim stopama siromaštva starijih osoba. Najugroženija populacija su osobe starije od 65 godina koje živi u samačkim domaćinstvima, što su uglavnom starije žene, te stopa rizika siromaštva za tu populaciju iznosi čak 55,3 posto. Da li i Caritas u svom radu prepoznaje da je siromaštvo u starijoj dobi više ženskoga spola?

S. JELENA LONČAR: Svjesni smo činjenice da je svaka treća osoba u riziku od siromaštva u Hrvatskoj starija od 65 godina. Točno, među njima su u najvećoj opasnosti jednočlana kućanstva, osobito ona koja čine žene. Uz siromaštvo, loše zdravstveno stanje starijih i stalna briga oko svakodnevnih obaveza onemogućuju im dostojanstvenu starost. U tom smislu naš Caritas nastoji izići ususret upravo takvim osobama kroz uslugu pomoći u kući koju pružamo već dvadeset godina.

Tijekom prošle i početkom ove godine bili smo partner u projektu Grada Zagreba „Socijalno se uključi i zaposli – SUZI“ u sklopu kojega smo zaposlili deset dugotrajno nezaposlenih žena, omogućili im dodatno osposobljavanje, a one su za vrijeme trajanja projekta pružale usluge pomoći u kući za 50 osoba starije životne dobi. Nadamo se da će projektu biti odobrena sredstva i dalje jer je potreba za ovom vrstom pomoći izuzetno velika.


PRIJEDLOZI NA STOLU

SUH: Zbog sve većeg siromaštva starijih osoba Sindikat umirovljenika Hrvatske u svom djelovanju, između ostalog, od Vlade traži hitno povećanje mirovina i promjenu formule usklađivanja mirovina, kako bi se poboljšao standard osoba starije životne dobi. I sama ste diplomirana socijalna radnica, pa nas zanima imate li prijedloge kako bi se službenim politikama moglo smanjiti siromaštvo starije populacije?

S. JELENA LONČAR: Na nedavno održanom okruglom stolu pod nazivom „Socijalne usluge u borbi protiv siromaštva“ predstavili smo prijedloge Caritasa za poboljšanje socijalnih usluga. Između ostalog, u svom prijedlogu ukazali smo na potrebu povećanja iznosa dječjeg doplatka te proširenje obuhvata tog prava na svako dijete, potrebu socijalnog stanovanja uz povoljan najam za jednoroditeljske obitelji, povećanje cenzusa za ostvarivanje različitih prava za osobe starije životne dobi.

Zalažemo se i za povećanje kapaciteta domova za starije i nemoćne te kapaciteta za pružanje palijativne skrbi, potrebu osiguranja smještajnih kapaciteta i stručne podrške za smještaj beskućnika s psihičkim poteškoćama, potrebu odbacivanja predrasuda o brojnim obiteljima kao teretu društva i zajednice i konačno donošenje jasne strategije usmjerene na konkretne pronatalitetne mjere i aktivnosti.


PODRŠKA DOSTAVI MIROVINA POŠTOM

SUH: Na inzistiranje upravo našeg SUH-a kroz višegodišnju borbu u Nacionalnom vijeću za umirovljenike i starije osobe uvedena je nacionalna naknada, no vrlo je malo korisnika, jedva četvrtina od očekivanog broja. Mi smatramo da je to tako zbog toga što se zakonom pogoduje bankama, jer je jedan od uvjeta za stjecanje te naknade posjedovanje bankovnog računa. Također, takva se naknada, kao niti mirovina, ne može dostavljati putem pošte, dok ugroženi stari žive često u izoliranim područjima, gdje nema ni prijevoza, niti bankomata. Mi se borimo da se taj uvjet ukine, te da se i mirovine ponovno mogu dobivati putem pošte. Što o tome mislite?

S. JELENA LONČAR: Slažemo se s Vašim prijedlogom. Zbog starosti, bolesti ili izoliranosti mnogim starijim osobama nije moguće doći do poslovnica banaka i bankomata i tako podići svoju mirovinu ili druga primanja. Dostava sredstava putem pošte na kućnom pragu bila je puno bolja praksa.


PRIJEVARE NAJRANJIVIJIH

Hrvatska je poznata po tome da ima čak 89 posto starijih osoba od 65 godina koje žive u vlastitom stanu ili kući. To im pomaže da osjećaju kakvu takvu sigurnost da neće završiti na cesti. Ipak, sve je više ovrha, sve je više pohlepnih lešinara koji kroz ugovore o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju otimaju vlasništvo starima. SUH se zalaže za ukidanje dosmrtnog uzdržavanja te reformu doživotnog uzdržavanja. Podržavate li takvu inicijativu?

S. JELENA LONČAR: Nažalost, uvijek će biti pojedinaca koji će pokušati prevariti nekoga. Tu su posebno ranjive starije osobe. Kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju treba biti posebno oprezan jer se prijenos događa za života primatelja (danom sklapanja ugovora ili u drugom roku oko kojeg su se stranke sporazumjele), dok je kod ugovora o doživotnom uzdržavanju prijenos odgođen do trenutka smrti primatelja. Stoga je potrebno starije osobe educirati i ukazivati im na opasnosti koje mogu nastati u slučaju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ukoliko davatelj uzdržavanja ne ispunjava ugovorom prihvaćene obveze.

SUH: Božićno vrijeme postalo je sinonim za darivanje najbližih, no božićni konzumerizam i pretjerivanje u obilju darova, hrane i pića postao je svakodnevnica većine građana. S druge strane imamo i one koji si ne mogu osigurati ni osnovne životne potrebe. Mnoge starije osobe kopaju po kontejnerima kako bi si osigurali dodatni prihod zbog mizerne mirovine. Koja je vaša poruka ovoj konzumerističkoj većini uoči Božića? Kako takvi mogu pomoći svom starom susjedu ili susjedi, ili nekom korisniku Caritasa?

S. JELENA LONČAR: Radost Božića ćemo najiskrenije osjetiti ukoliko svoje vrijeme, talente ili dobra podijelimo s drugim – posebno s onim tko je u potrebi. Jedino se dobrota i ljubav umnažaju dijeljenjem.


Jasna A. Petrović
Igor Knežević

12. 12. 2022. /  https://www.suh.hr/naslovna/intervju-dobrota-i-ljubav-umnazaju-se-dijeljenjem/