28.3.2018.
»Trpljenje se ne da mjeriti kao ni ljubav. Granice trpljenja su negdje na sivoj periferiji svijesti, kamo uvid jedva dopire; negdje u dubinama koje vuku, čini se, u beskrajnost…. Trpljenje je konačno tiho svitanje očekivanog dana u koji ulazimo s odahnućem, ostavivši za sobom skršene zapreke« (Sida Košutić, Solsticij srca).
Ove riječi Side Košutić, samozatajne ali velike hrvatske spisateljice, koja je nepravedno zanemarena u preporučenoj literaturi i školskoj lektiri, duboko osvjetljuju našu korizmenu stvarnost, prožimaju naše misli dok razmatramo otajstvo spasenja i otkupljenje po Kristovoj muci i smrti u vjeri da i nama dolazi »tiho svitanje očekivanog dana« – Uskrs. Te riječi snažnije odzvanjanju u zaglušljivoj buci današnjice opterećene mnoštvom ponuda i zahtjeva usmjernih protiv čovjeka. Dubina tih riječi snažnije prožima naš povijesni trenutak kad znamo da ih je napisala jedna žena, koja se hrabro oduprla zahtjevu da bude supotpisnica zahtjeva za izricanje smrtne presude nadbiskupu Alojziju Stepincu 1946. godine. Dobila je zbog toga otkaz u Nakladnom zavodu Hrvatske te joj je onemogućen daljnji javni književni rad.
Nije li i naše vrijeme krik za hrabrim ljudima, spremnima radije prihvatiti trpljenje, gubitak unosna položaja u društvu, primiti otkaz na radnom mjestu, dobiti zabranu javnog djelovanja… negoli sluganski prihvatiti i potpisati nešto što se protivi savjesti, što je u suprotnosti s katoličkom vjerom, s prirodnim zakonom, tradicijom i moralom hrvatskog nacionalnog bića i svega onoga što nam je Bog dao da bismo bili jedinstveni i neponovljivi u vremenu u kojem nam je dano živjeti? Ima li i danas hrabrih? Ima! I treba ih podržati da ne podlegnu kojekakvim pritiscima i uvjetovanostima, koji se pokušavaju nametnuti iznad savjesti, dosljednosti i vjernosti. Vrijeme će pokazati i već pokazuje da će i ovo doba iznjedriti hrabre i odvažne pojedince i skupine na dobrobit domovine Hrvatske i hrvatskog naroda.
Dok smo s jedne strane pritisnuti nametnutim ideologijama i izloženi pritiscima onih koji su spremni na sve kako bi izbjegli trpljenja u pružanju otpora pritiscima, istodobno nas ohrabruje spoznaja brojnih spremnih na trpljenje, samozatajnost i odanost, kako među pojedincima tako i u obiteljima. Oni su nada našeg naroda i naše Domovine. Takvi su ljudi djelotvorno prisutni i u radu našeg Caritasa, dajući mu krila dobrotvornosti svojim malim i velikim, ali jednako vrijednim, dobročinstvima za potrebne i bijedom pritisnute. Ta se dobročinstva poput bisera zrcale u Caritasovu Godišnjem izvještaju o radu u 2017. godini koji Vam, kao i brojne aktivnosti tijekom 2018. godine, donosimo na našim mrežnim stranicama. Posebno smo radosni što je akcija »Da život imaju!« tako snažno odjeknula te potaknula brojene dobročinitelje da pomognu izgradnju Doma za mlade bez roditeljske skrbi i za siromašne studente. Zahvaljujući za svaki i najmanji dar, molim Uskrslog Gospodina da svima uzvrati svojim blagoslovom.
Svitanje očekivanog dana smireno će dočekati samo oni koji su kadri vidjeti bližnjega u potrebi, koji su spremni trpjeti ne postavljajući uvjete i granice, oni koji su trpljenjem spremni nasljedovati primjer blaženog Alojzija Stepinca, čiji nas svijetli i sveti lik i danas prati i zagovara.
Neka nam naš Blaženik izmoli snagu u trpljenju kako bismo radosno dočekali svitanje Uskrsnog jutra.
S tim mislima, svima Vama dragi čitatelji, u ime zaposlenika i korisnika Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, želim sretan i blagoslovljen Uskrs!
O Uskrsu 2018. godine
s. Jelena Lončar, ravnateljica Caritasa