PREDSTAVLJENA PAPINA PORUKA ZA 1. SVJETSKI DAN SIROMAHA

14.6.2017.

Siromaštvo ima lice žena, muškaraca i djece izrabljivanih zbog niskih interesa, gaženih izopačenom logikom moći i novca. - Blagoslovljene ruke koje se šire da prime siromaha i da im pomognu: to su ruke koje donose nadu. Blagoslovljene ruke koje nadilaze svaku barijeru kulture, vjeroispovijesti i nacionalnosti, izlijevajući ulje utjehe na rane čovječanstva. Blagoslovljene ruke koje se otvaraju ne tražeći ništa za uzvrat, bez „ako", bez „međutim" i bez „možda": to su ruke po kojima na braću silazi Božji blagoslov, piše Papa u svojoj poruci

Vatikan, (IKA) – U Vatikanu je 13. lipnja predstavljena poruka za 1. svjetski dan siromaha, koji je ustanovio papa Franjo na zaključenju Jubileja milosrđa odredivši da se slavi na 33. nedjelju kroz godinu (ove godine 19. studenoga). Poruku su predstavili predsjednik Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije mons. Rino Fisichella, te tajnik istog Papinskog vijeća mons. José Octavio Ruiz Arenas.

Mons. Fisichella je na predstavljanju podsjetio kako je papa Franjo u homiliji na misi prigodom Jubileja posvećenog svim društveno isključenim skupinama izrazio želju da se na taj dan ubuduće slavi „dan siromaha". Na to su ga potaknule tisuće siromaha koji su se okupili na tome euharistijskom slavlju i susreti s njima tijekom tih dana. Ta je Papina želja ubrzo postala stvarnost. Prilikom potpisivanja pisma Misericordia et misera Papa je odredio da se, „kao konkretni znak ove Izvanredne Svete godine", u cijeloj Crkvi na 33. nedjelju kroz godinu slavi Svjetski dan siromaha. „Bit će to najdostojnija priprava za proslavu svetkovine Gospodina Isusa Krista Kralja svega stvorenja, koji se poistovjetio s malenima i siromašnima i koji će nas suditi po djelima milosrđa (usp. Mt 25, 31-46). Bit će to Dan koji će pomoći zajednicama i svakom kršteniku razmišljati o tome kako je siromaštvo u samom srcu evanđelja i o činjenici da, sve dok Lazar bude ležao pred vratima naše kuće (usp. Lk 16,19-21), ovdje neće moći biti pravde ni društvenog mira. Taj će Dan ujedno predstavljati istinski oblik nove evangelizacije (usp. Mt 11, 5) koji može obnoviti lice Crkve u njezinu stalnom djelu pastoralnog obraćenja i svjedočenja milosrđa", rekao je mons. Fisichella citirajući spomenuto Papino apostolsko pismo.

Na taj će dan, dodao je mons. Fisichella, čitava kršćanska zajednica morati pružiti ruku siromasima, slabima, muškarcima i ženama čije se dostojanstvo često gazi. Tema poruke za 1. svjetski dan siromaha, „Ne ljubimo riječju, već srcem", preuzeta je iz Prve Ivanove poslanic. Nijedan kršćanin nije izuzet iz te zapovijedi, ističe Papa u poruci. On potiče sve vjernike da se siromaha ne sjete tek povremeno kroz obavljanje nekog volonterskog rada ili da im pomažu samo „kako bi umirili svoju savjest", već iskustvo pomaganja siromašnima mora „uvesti u pravi susret sa siromasima i prerasti u dijeljenje koje postaje način života".

Crkva ne smije biti neosjetljiva na vapaj siromašnih. Od samih svojih početaka i kroz čitavu svoju povijest, kršćanska zajednica se stavljala u službu najpotrebitijih jer je „shvatila da se život Isusovih učenika mora izražavati u bratstvu i solidarnosti koji će odgovarati glavnom učenju Učitelja koji je siromahe proglasio blaženima i baštinicima Kraljevstva nebeskog", ističe se u poruci.

Pred nas se stavlja izazov, navodi se u poruci, izaći iz ravnodušnosti, sigurnosti i udobnosti koji su često povlaštena mjesta kulture blagostanja, kako bismo prepoznali da siromaštvo predstavlja također jednu vrijednost. „Siromaštvo znači jedno ponizno srce koja zna prihvatiti svoje stanje ograničenog i grešnog stvorenja kako bi se pobijedilo napast svemoći, koja nas zavarava da smo besmrtni. Kršćani naime znaju da je siromaštvo također poziv slijediti Isusa siromašna. Siromaštvo je stav srca koji priječi gledati na novac, karijeru, luksuz kao na ciljeve života i uvjete za sreću. Tako shvaćeno siromaštvo je mjerilo koje omogućuje prosuditi kako ispravno koristiti materijalna dobra kao i izgrađivati odnose s drugima koji neće biti egoistični i posesivni", ističe se u poruci.

Papa Franjo, u ovoj Poruci, ne skriva teškoće koje se javljaju prije svega u našim danima kad želimo jasno identificirati siromaštvo. On govori o „tisuću lica obilježenih patnjom, isključenošću, zlostavljanjima, nasiljima, mučenjima i zatvaranjima, ratom, lišavanjem slobode i dostojanstva, neznanjem i nepismenošću, hitnim medicinskim situacijama i nezaposlenošću, trgovinom robljem i ropstvom, progonstvom i bijedom, prisilnom migracijom. Siromaštvo ima lice žena, muškaraca i djece izrabljivanih zbog niskih interesa, gaženih izopačenom logikom moći i novca. Kakav samo gorak i beskrajan popis možemo sastaviti kada tome pridodamo siromaštvo nastalo kao plod društvene nepravde, moralne degeneracije, pohlepe nekolicine izabranih i opće ravnodušnosti!"

Terapija koja bi mogla ublažiti ovu ozbiljnu bolest krije se u obliku uzajamnosti: siromašni su zahvaćeni Božjom nježnošću i milosrđem po onima koji žele istinski susresti Kristovo lice. Isto tako, oni koji su izgubili svoje dostojanstvo i nalaze se na rubu društva, oni koji su pogođeni zlostavljanjem i nasiljem, potiču kršćane da ponovno otkriju smisao evanđeoskog siromaštva koje je utisnuto u njihov svakodnevni život.

„Blagoslovljene ruke koje se šire da prime siromaha i da im pomognu: to su ruke koje donose nadu. Blagoslovljene ruke koje nadilaze svaku barijeru kulture, vjeroispovijesti i nacionalnosti, izlijevajući ulje utjehe na rane čovječanstva. Blagoslovljene ruke koje se otvaraju ne tražeći ništa za uzvrat, bez „ako", bez „međutim" i bez „možda": to su ruke po kojima na braću silazi Božji blagoslov", piše Papa u poruci.

-
Izvor :: IKA