24.12.2017.
Ako želimo dati djelotvorni doprinos promjeni povijesti i promicanju stvarnog razvoja, moramo poslušati vapaj siromašnih i zalagati se za to da se oslobode stanja marginaliziranosti. (papa Franjo)
Dragi korisnici, dobročinitelji, volonteri, zaposlenici i suradnici Caritasa!
Došašće je posebno, milosno, vrijeme u crkvenoj godini koje u nama budi i rasplamsava ljubav, solidarnost i nadu te nas u radosnom iščekivanju Isusova rođenja vodi k punini – Božiću.
Obazremo li se na broj godina što minuše u našem življenju, vidimo da one prolaze sve brže, nezaustavno se nižu te nam se ponekad čini da od ljeta do Božića nismo ni trepnuli. Svakodnevica u kojoj živimo stavlja pred nas brojne izazove, otkriva potrebe i rađa želje,… a mi, nastojeći se domoći što više toga, jurimo od jednog do drugog izazova te tako, umjesto da živimo puninu života, živimo utrku s vremenom i sa samima sobom. S druge strane, pokraj nas prolaze brojne osobe što ih zbog obuzetosti vlastitim htijenjima ne stignemo ni zamijetiti, a kojima je potrebna naša blizina, naše vrijeme, naš osmjeh i naša pomoć.
U nastojanju da nas potakne na pozornost, papa Franjo je 19. studenoga ove godine proglasio je Prvim svjetskim danom siromaha te nas pozvao da siromahe i one koji su u potrebi ne gledamo kao problem, nego kao izvor na kojem se trebamo napajati. Pozvani smo pristupiti siromašnima, susretati ih, gledati ih u oči, zagrliti ih i tako im dati da osjete toplinu ljubavi koja razbija samoću. Njihova ispružena ruka također je poziv izaći iz naših sigurnosti i udobnosti i priznati vrijednost koju siromaštvo ima po sebi, ističe Papa u svojoj poslanici prigodom Prvog svjetskog dana siromaha.
Svojim karitativnim djelovanjem brojni su dobročinitelji i volonteri Caritasa tijekom protekle godine svjedočili Papin poziv na susret sa siromasima koji prerasta u dijeljenje koje postaje način života. Osjetilo se to i u noći uoči Dana siromaha kad su se brojni mladi volonteri okupili u našem Caritasu. Oni su na poticaj i poziv našeg Nadbiskupa, obišli noćna okupljališta siromaha i beskućnika kako bi pronašli one koji oskudijevaju, a ništa ne traže, već samozatajno nose križ svoga siromaštva (Nadbiskup) te im studen i tamu noći ublažili stiskom ruke i susretom. Ti su susreti bili ispunjeni ljudskom gestom blizine i konkretnim darovima (tople čarape, šalovi i rukavice). Radovala nas je i zahvalnost brojnih okupljenih na euharistijskom slavlju i objedu sa siromasima u Samostanu sestara Misionarki ljubavi gdje su brojni volonteri i dobročinitelji očitovali svoju ljubav riječju i djelom.
Osvrćući se na kraju još jedne kalendarske godine na učinjeno za siromašne, starije i bolesne osobe te potrebne u našoj Nadbiskupiji, smijemo i moramo reći Bogu hvala!
Bogu hvala za zauzetost brojnih zaposlenika i volontera Caritasa koji nesebičnim darivanjem unose svoje dragocjeno vrijeme i toplinu svoga srca u živote bližnjih stvarajući tako sliku nekog boljeg i ljepšeg svijeta.
Bogu hvala za brojne dobročinitelje i prijatelje Caritasa koji svojim donacijama podupiru naš rad te nam pomažu da izlazeći ususret potrebnima olakšavamo njihovu tešku životnu zbilju.
Bogu hvala za njegovu providnost kojom prati naša nastojanja te naše krhke posude ispunja svojom milošću i prisutnošću jačajući našu vjeru.
Bogu hvala za brojne samozatajne i neznane molitelje koji svojom molitvom prate i zagovaraju naše aktivnosti.
Uz želju da Sinodski hod, što ga u osluškivanju nadahnuća Duha Svetoga živi naša Nadbiskupija, urodi konkretnim plodovima na dobro siromašnih i potrebnih, svima Vama dragi suradnici, prijatelji i dobročinitelji Caritasa želim Čestit Božić i blagoslovljenu Novu godinu!
O Božiću 2017. godine
s. Jelena Lončar, ravnateljica