Zagrebački Caritas - ljetno volontersko odredište

Dvadesetdvoje volontera podijeljenih u tri skupine darovalo je 1500 radnih sati pomažući Caritasovim djelatnicima u skrbi za korisnike Kuće bl. Alojzija Stepinca u Brezovici od 14. srpnja do 22. kolovoza - doznajemo od gospodina Zorana Kljajića, voditelja Caritasove kuće, koja ove godine u mjesecu listopadu slavi dvadesetu obljetnicu rada.

U prvoj skupini bilo je osmero mladih volontera (na fotografiji gore s Caritasovom djelatnicom Teom Botinčan) - Alexandra (24) iz Austrije, dvije Annelies (23 i 24 godine), Ianthe (20), Renee (22) i Femke (21) iz Belgije te Bo (19) i Klaas (35) iz Nizozemske.

U drugoj skupini bilo je šestero volontera (na fotografiji gore) - Luciano (49), Roxana (23) i Luca (24) iz Italije te Cynthia (22), Rosandra (19) i Camille (19) iz Nizozemske - koji su volontirati u Brezovici od 27. odnosno 28. srpnja do 9. kolovoza - od kojih je gospodin Luciano jedini volontirao sedam dana.

Treću skupinu sačinjavalo je osam volontera iz tri zemlje (na fotografiji gore) - Tiziana (33) i Giuseppina (42) iz Italije,  Jorinde (18) i Lotte (21) iz Nizozemske te Flo (22), Laura (19), Elise (18) i Michaël (25) iz Belgije.

Tijekom boravka u Hrvatskoj u organizaciji Caritasa svi su razgledali Zagreb, neki od njih posjetili su Plitvička jezera, neki Rijeku, a troje ih je ljetovalo sa skupinom djece iz Brezovice u Dugoj Uvali. Izrazili su divljenje o prirodnim ljepotama i poštovanje prema kulturnom nasljeđu naše zemlje. Unatoč jezičnim zaprekama na koje su nailazili, svi hvale dobrohotnost i gostoljubivost Hrvata.

Devetnaestgodišnja Bo u Brezovicu je došla iz Nizozemske s pozitivnim volonterskim iskustvom pomaganja osobama s invaliditetom. Željela je vidjeti kako izgleda skrb za takve osobe u Hrvatskoj te kako je raditi s djecom s teškoćama u razvoju. »Također sam htjela imati smisleni odmor tijekom kojega ću imati priliku izmamiti osmijeh na lica djece. Bilo je jako lijepo! Ponovno bih htjela raditi s djecom s invaliditetom«, s oduševljenjem je izjavila studentica socijalnog rada iz Nijmegena na završetku svojega volontiranja u Kući bl. Alojzija Stepinca.

Dvije Belgijanke Annelies su prijateljice, obje su po struci rehabilitatori (profesori edukacijske rehabilitacije), a imaju i volonterskog iskustva u radu s osobama s invaliditetom i djecom s teškoćama u razvoju. U potrazi za volontiranjem izvan granica njihove domovine, pomoću interneta doznali su za projekte organizacije IBO. Na volontiranje u zagrebačkom Caritasu odlučile su se zbog pozitivnih iskustava volontera koji su ovdje radili prethodnih godina. »Ova djeca jako će mi nedostajati«, priznaje dvadesetčetverogodišnja Annelies iz Lepera, koja bi rado opet došla u volontirati u Brezovici ali sumnja da će moći budući da je našla zaposlenje. Mali Brezovčani osvojili su su i dvadesettrogodišnju Annelies iz Etikhovea koja je pred odlazak iz Hrvatske izjavila: »Stvarno sam zavoljela ovu djecu i jako će mi nedostajati. Imaju toliko sposobnosti i pokazuju puno ljubavi. Oni će uvijek imati mjesto u mom srcu.«

Dvadesetčetverogodišnja Alexandra je Austrijanka koja radi kao prodavačica. Njezina dosadašnja volonterska iskustva vezana su za turizam i vrlo su pozitivna. Za rad s djecom u Brezovici prijavila se zbog želje da izbliza upozna ovaj posao. Priznaje da joj nije bilo lako stalno držati oko na korisnicima, koji su u nekim slučajevima vrlo nepredvidljivi, a svaki od njih na svoj način je zahtjevan. Primjećuje da je organizacija rada u Caritasu »dobro posložena«. Za ovaj volonterski projekt odlučila se i zbog toga kako bi bolje upoznala Hrvatsku, kojom je pozitivno iznenađena: »Krajolik je predivan, ljudi su gostoljubivi a i hrana je dobra.« 

Dvadesetdvogodišnja Cynthia je socijalna radnica. Do sada je volontirala godinu dana prateći jednom tjedno stariju gospođu s invaliditetom u grad. Tijekom boravka u Brezovici osjećala se ugodno zahvaljujući ljubaznosti domaćina, koji su uvijek bili nasmiješeni iako su ponekad bili u stisci s vremenom. »Djelatnici daju tako puno ljubavi korisnicima«, primijetila je Nizozemka iz Schiedama, koja je pohvalila i jelovnik korisnika u Brezovici. Šaljući zajedničku fotografiju e-mailom tjedan dana poslije odlaska, Cynthia poručuje da njoj i drugim volonterima nedostaju djeca i djelatnici Caritasa jer su svi zajedno divno proveli vrijeme u prekrasnoj Kući bl. Alojzija. Ako bude u mogućnosti, svakako će opet doći ovdje volontirati.

Četrdesetdevetgodišnji Luciano radi u Uredu Vlade Republike. Prvi puta je volontirao prošle godine, također preko organizacije IBO-om, kada je tijekom mjeseca kolovoza uređivao je jedan objekt za smještaj osoba s invaliditetom blizu Vilniusa u Litvi. Na završetku volontiranja u Kući bl. Alojzija stepinca ima samo pozitivna iskustva. Primijetio je da su djelatnici Caritasa u radu puni poleta i da s ljubavlju brinu za korisnike te uspijevaju, unatoč nekim materijalnim ograničenjima, ovu kuću učiniti dobrim mjestom za život djece i odraslih osoba s tjelesnim i intelektualnim teškoćama. »Ova vrsta posla je vrlo teška ako ne volite djecu i ukoliko niste strpljivi. Zavolio sam ljude koji ovdje rade.« Hrvatska je za njega lijepa zemlja u kojoj žive dobri i otvoreni ljudi pa će rado, ako mu bude moguće, opet doći volontirati u Brezovici.

Belgijanka Flo (na fotografiji u zaglavlju vijesti) upravo je završila sudij, a volontira od svoje šesnaeste godine u jednom centru za djecu s teškoćama u razvoju. Aktivna je također i u organiziranju sportskih aktivnosti za zdravu djecu. S projektima međunarodne organizacije IBO, koja ima ured u njezinom gradu, upoznala se preko svoje sestre i prijatelja koji su sudjelovali na njegovim kampovima. Također je bila nazočna na jednoj prezentaciji IBO organizacije. »Volim ovdje raditi. Djeca su pažljiva i uživaju u igri. Bilo je lijepo surađivati s Caritasovim djelatnicima, koji su nam puno pomogli i bili su pritom vrlo ljubazni prema nama. Oni stvarno vole ovu djecu, koja su jako draga. Želim iznova doći da bih ih vidjela. Volim biti ovdje za njih. Nedostajat će mi kada odem«, kaže Flo, koja osim ljubavi prema Caritasovim korisnicima priznaje da joj se sviđa Hrvatska, njezini žitelji, priroda i kulturna baština.

Michaël ima dvadeset pet godina i radi kao savjetnik u jednoj revizorsko-konzultantskoj tvrtki. Dok je u Belgiji, jednom mjesečno pomaže školarcima iz socijalno-ugroženih obitelji u rješavanju domaćih zadaća. Želio je učiniti nešto korisno u svoje slobodno vrijeme. Svim volonterima od velike pomoći bili su djelatnici koji govore engleski (posebno defektologinja Tea) koji su im olakšavali komunikaciji s korisnicima. »Preporučiti ću ovu kuću drugim volonterima u Belgiji i potaknuti ih da dođu ovdje i prekrasno provedu vrijeme«, obećao je ljubazni Michaël.

POVEZANE VIJESTI

2013. - »Nadahnjuje gledati Caritasove djelatnike kako rade!«

http://www.czn.hr/Vijesti/IspisVijesti.aspx?VijestID=951

2012. - Druga godina projekta »Solidarnost bez granica«

http://www.czn.hr/Vijesti/CijelaVijest.aspx?VijestID=782

2011. - Volonteri iz Nizozemske pomagali starijim i nemoćnim Zagrepčanima

http://www.czn.hr/Vijesti/CijelaVijest.aspx?VijestID=653

2010. - Stigli volonteri IBO-a

http://www.czn.hr/Vijesti/CijelaVijest.aspx?VijestID=510

2010. - Kroz 15 godina više od 700 mladih volontera pomagalo zagrebački Caritas

http://czn.hr/Vijesti/IspisVijesti.aspx?VijestID=525

2009. - Volonteri iz inozemstva pomažu Caritasu

http://www.czn.hr/Vijesti/CijelaVijest.aspx?VijestID=437