31.10.2007.
Zagrebački Caritas od samih svojih početaka otvoren je prema volonterima, među kojima su značajan doprinos davali i još uvijek daju volonteri iz inozemstva. Jedna od međunarodnih udruga koja se bavi organiziranjem projekata za volontere je nizozemski svjetovni red “Bouworde” (www.bouworde.nl), a s Caritasom Zagrebačke nadbiskupije povezan je od 1960. godine. Donedavno je s Caritasom surađivao uglavnom na građevinskim poslovima, a nekoliko posljednjih godina ostvaruje takozvane “socijalne projekte".
Posredstvom “Bouwordea” proteklog je ljeta - od 1. srpnja na Savici-Šancima do 7. rujna u Oborovu - u zagrebačkom Caritasu volontiralo 36 volontera iz Austrije, Italije, Nizozemske i Belgije. Volonteri su bili podijeljeni u tri skupine, a svaka skupina boravila je u Hrvatskoj tri tjedna. “To je mali dio od oko 2.000 volontera koji su proteklog ljeta preko ‘Bouworde’-a radili na raznim projektima u Njemačkoj, Austriji, Italiji, Poljskoj, Češkoj, Bugarskoj, Rumunjskoj i u još nekim istočnoeuropskim zemljama. U taj broj uključene su i tri skupine volontera iz Italije i Njemačke koji su volontirali u Banjoj Luci”, objašnjava Ben Clabbers, koordinator za jugoistočnu Europu. “Planiranje naših aktivnosti ovisi o završetku akademske godine. Iako su naši volonteri većinom mladi ljudi, dobna granica osoba koje regrutiramo kreće se od 18 do 64 godine. Tako smo ove godine u Oborovu imali pedesettrogodišnju volonterku”, naglasio je koordinator Clabbers, koji je svoju prvu skupinu volontera u Hrvatsku doveo 1996. godine, a s njima je radio u Caritasovom centru u Oborovu te u Caritasovoj kući za stare i nemoćne osobe u Lupoglavu.
IZ RAZGOVORA S VOLONTERIMA Belgijanke Selien Ameye i Elien Van Esche iz Izegema, Annelies Roosens iz Ninove, Catherine Fimmers iz Antwerpena, Jan Couppens i Wim Beets iz Limburga, te Nizozemke Marloes Laurier iz Vlaardingena i Eva Nuijten iz Nijmegena, bile su u posljednjoj skupini volontera, koja je zaključila prošloljetni program «Bouworde»-a u Hrvatskoj. Bila je to skupina mladih koja se, prema ocjeni odgovornih osoba, dobro uklopila u zahtjevan program skrbi za oborovske korisnike. Pred sam odlazak ljubazno su odgovorili na nekoliko pitanja o sebi i dojmovima koje će ponijeti s volontiranja u zagrebačkom Caritasu.
Dvadesetgodišnja Selien, studentica biologije, prvi puta je u Hrvatskoj. Tijekom godine u svojoj je domovini redovito obavljala neku vrst volonterskog rada. Jako joj se svidjelo u Oborovu i želi doći i iduće godine. «Lijepo je raditi u Caritasu! Djeca koja su ovdje smještena zaista su dobra, a osoblje centra se vrlo dobro brine za njih. I hrana je dobra», sa smiješkom je zaključila Selien, koja je primijetila i odala priznanje predanosti Caritasovih djelatnika koji u Oborovu daju sve od sebe u njezi djece s invaliditetom.
Elien je diplomirala na visokoj školi za okupacijskog terapeuta. Tijekom godine redovito volontira. Prvi put je boravila u Hrvatskoj. «U početku bilo mi je jako teško raditi zbog nepoznavanja jezika i radi teških slučajeva invaliditeta koje sam ovdje prvi puta susrela. Sad, nakon tri tjedna rada, mogu reći da mi je lijepo raditi. Ali to je uistinu naporan posao», priznala je Elien.
Dvadesettrogodišnja Catherine je socijalna radnica. Nedavno je diplomirala i uskoro će se zaposliti. Već petu godinu za redom volontira izvan svoje zemlje. «Prvi puta sam u Hrvatskoj. Zanimljivo mi je promatrati razlike između vaše i moje zemlje u socijalnom radu s korisnicima. Razlike su velike već u omjeru broja korisnika i djelatnika: kod nas se jedan socijalni radnik skrbi za osam korisnika, dok ovdje u Oborovu jedan socijalni radnik ima na skrbi velik broj djece», ističe Catherine, priznajući da ju je u početku pogodio susret s tako teškim slučajevima invaliditeta.
Jan već nekoliko godina za redom volontira izvan Belgije na socijalnim projektima sličnima ovom u Oborovu. «Prvi puta sam u Hrvatskoj. Upoznao sam mnogo različitih ljudi. U Belgiji također volontiram u sličnim ustanovama. Prošle godine volontirao sam u Nizozemskoj radeći s djecom. Razlika između ustanova u Nizozemskoj i situacije ovdje u Oborovu je što se tamo veći broj djelatnika na određeni broj korisnika. Očito je da Caritas nema puno financijskih sredstava, ali koliko sam mogao primijetiti, ovdje se korisnicima poklanja kvalitetna skrb», zaključio je Jan.
Marloes je također prvi puta u Hrvatskoj. «Kad sam dolazila ovamo nisam znala što mogu očekivati. Za smještaj smo dobili kuću koja nije bila posebno uređena, ali u njoj smo imali sve što nam je bilo potrebno. Caritasovi djelatnici naučili su nas kako ćemo posluživati korisnike koji su vrlo dragi. Zavoljela sam taj posao», rekla je dvadesettrogodišnja Marloes, koja će nakon povratka u Nizozemsku početi raditi u velikoj prijevozničkoj tvrtki.
Dvadesetpetogodišnji Wim diplomirat će za nekoliko mjeseci na studiju dječje psihologije. «Svoje praznike nastojim isplanirati tako da učinim nešto korisno za druge. Sličan posao radim s nekoliko djece u mojem gradu Limburgu. Užitak mi je raditi s djecom poput malog Danijela, kojeg sam ovdje upoznao», kaže neumorni Wim, koji će iduće školske godine upisati studij terapije glazbom.
«Ovo mi je prvo iskustvo volontiranja i ujedno prvi boravak u Hrvatskoj. Sviđa mi se ovdje i nastojat ću doći i dogodine», kaže osamnaestgodišnja Annelies, koja će iduće godine početi studirati biologiju i medicinu.
«Ovdje sam drugi puta, a doći ću i iduće godine», odlučno je rekla Eva, koja je zamolila ravnateljicu centra Mateju Petrić, dipl. soc. radnicu, da joj pošalje jedan primjerak «Glasa Koncila» u kojem će izići vijest o njihovom volontiranju. Isti će koristiti za promidžbu Oborova i za molbe za prikupljanje pomoći - ponajprije za popravak krovišta na kojem se obavljaju obimni radovi.
Za Caritas Zagrebačke nadbiskupije:
Stjepan Moškatelo