ŽELI IM ULJEPŠATI DJETINJSTVO

10.8.2021.

Gospođica Patricija Rob (31) počela je volontirati u Kući sv. Franje krajem 2018. godine, tijekom stručne prakse. Živi u Zagrebu, po struci je socijalni pedagog i radi u školi.


CZN - Što Vas je potaklo na volontiranje u Caritasu?

PATRICIJA - Želja za volontiranjem u nekom dječjem domu bila je godinama prisutna u srcu, ali tek kasnije, s odabirom stručne prakse na zadnjoj godini studija, krenula sam s volontiranjem i mislim da je to najbolja odluka koju sam donijela. S obzirom da nisam znala koji dom ću odabrati, na poticaj prijateljice koja mi je puno pričala o Kući sv. Franje i o odgajateljici, odlučila sam se za ovaj.

CZN - Jeste li imali koje prethodno volontersko iskustvo?

PATRICIJA - S obzirom na područje rada, imala sam prethodno iskustvo volontiranja s djecom, iako ne u dječjem domu. Tijekom studija volontirala sam u Dječjoj kući Borovje, Hrabrom telefonu, a u sklopu studija sam također dodatno praktično iskustvo rada s djecom stekla u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, Centru za pružanje usluga u zajednici Zagreb-Dugave, itd. Trenutno volontiram u dva dječja doma - u Kući sv. Franje i Dječjem domu Laduč.

CZN - Koliko vremena odvojite za volontiranje - koliko sati po jednom dolasku, a koliko dana tjedno, odnosno mjesečno?

PATRICIJA - Tijekom studija sam dolazila uglavnom svaki tjedan jednom, a s obzirom na trenutne obaveze, trudim se dolaziti dvaput mjesečno. Uglavnom provedem od 4 do 6 sati u Kući, ovisno o potrebama djece i o dostupnom vremenu.

CZN - Kako izgleda vaše volontiranje, odnosno vrijeme provedeno u volontiranju?

PATRICIJA - Puno vremena provodim s djecom u igri, pomažem oko učenja, zadaća, dakle tog obrazovnog dijela. Isto tako, razgovaram s djecom, rješavam svađe i sukobe, pružam podršku i sl.

CZN - Možete li podijeliti s čitateljima jedan ili više lijepih događaja vezanih uz volontiranje?

PATRICIJA - Ono što je nekako najviše ostavilo traga je vođenje manje grupe djece na klizanje i vođenje intervjua s jednim djetetom tijekom stručne prakse. Na taj način sam imala prilike malo bolje upoznati pojedino dijete i isto tako posvetit više pažnje i vremena. S obzirom da sam tijekom stručne prakse u Kući bila tri tjedna, imala sam prilike i bolje upoznati djecu, ali i steći praktična iskustva, što je svakako pridonijelo daljnjem radu s djecom.

CZN - Je li u početku bilo kojih poteškoća u volontiranju?

PATRICIJA - Ono što bih navela kao problem u početku je emocionalno vezivanje uz pojedinu djecu. Mislim da je to na neki način i prirodno u početku s obzirom na uspostavljanje odnosa s djetetom, ali i željom za odgovaranjem na emocionalne potrebe djece, naročito potrebe za pažnjom. Kasnije se to stabilizira i realnije percipiramo odnos prema djeci, kao i ulogu volontera.

CZN - Što je ono što Vas uvijek iznova i sve više motivira da nastavite volontirati u Kući sv. Franje?

PATRICIJA - Želja da i kao stručnjak i volonter mogu poticati pozitivnu promjenu u njihovom životu, biti tu za njih i dati do znanja koliko su vrijedni i jedinstveni, i ono najvažnije, staviti osmijeh na njihova lica i uljepšati im djetinjstvo. 🙂

CZN - Jeste li nekoga iz svoje obitelji ili iz kruga svojih prijatelja potaknuli da postane Caritasov volonter ili darovatelj?

PATRICIJA - Trudim se što više isticati svoje iskustvo rada s djecom u Kući i promicati volontiranje, tako da vjerujem da će se uskoro i drugi odvažiti. Ovim putem potičem sve one koji razmišljaju o volontiranju i žele svoje vrijeme podariti djeci, da se odazovu. Vjerujem da će to iskustvo obogatiti njihov život kao što je i moj. 🙂