2.3.2016.
U protekloj kalendarskoj godini Caritas Zagrebačke nadbiskupije za devet korisnika projekta »Pomoć u kući« popravio je i obojao ukupno 598 m2 zidova stambenih prostora, koji se godinama nisu uređivali.
Ove godine, zadnjega dana mjeseca veljače, Caritas je akcijom bojanja unutrašnjih prostorija stana ugodno iznenadio gospođu Rozaliju. »Stan mi je sada neprepoznatljiv! Nemam što prigovoriti«, kaže gospođa Rozalija, posebice zahvalna na pomoći volontera gospodina Joze (54), umirovljenika koji već dvije godine volontira u »Pomoć u kući«. On je tijekom dva dana čistio, gletao i bojao zidove te napravio manje popravke na drvenariji njezina stana.
Gospođa Rozalija posljednji puta bojala je stan prije deset godina. Primanja joj nisu dozvoljavala da to učini poslije toga, iako bi zbog lošeg zdravstvenog stanja - a ima tridesetak dijagnoza - morala boraviti u čistim prostorijama. »Zato je za mene ovo veliki dar. To je za mene uskrsnuće za Uskrs 2016. godine!«, oduševljeno kaže ova Caritasova korisnica, koja je za bojanje četrdesetak metara kvadratnih zidova željela doprinijeti barem kupnjom boje
Nekadašnja farmaceutska radnica u mirovini je već 25 godina, od kada je i počela živjeti u Novom Zagrebu. Ima sedamdeset i sedam godina i od života više ne očekuje puno. Zadovoljna je s onim što ima, makar živi skromno s mjesečnim primanjima od 1.800 kuna invalidske mirovine. Ova teško bolesna starica, koja se po stanu kreće pomoću hodalice, iako nikoga ne moli za pomoć, neprestano doživljava dobrotu ljudi - od sustanara do slučajnih prolaznika na ulici. Zbog toga s optimizmom na licu kaže: »Ne bojim se života. Ničega se ne bojim!«.
»Zahvaljujem Bogu i Caritasu sa svim njegovim poštenim zaposlenicima i volonterima na ovoj pomoći. Dok njih bude i mi umirovljenici moći ćemo bolje živjeti. Caritas je uvijek bio, a posebice sada, onaj koji ne odbija nikoga koji je potreban pomoći. Svakom bolesnom čovjeku treba pomoći! Kada to kažem, mislim na umirovljenike za koje znam da im je vrlo teško, a nemaju nikoga svoga da im pomogne. Njima bi se trebalo pomoći da svoje zadnje dane prožive dostojno čovjeka, kao i drugi ljudi«, ganuta izjavljuje gospođa Rozalija, kojoj u okviru projekta pomoći starijim i nemoćnim osobama u njihovoj kući već dva mjeseca, jednom tjedno, dolazi jedna Caritasova zaposlenica za koju ima samo pohvale.
Prije toga pomagali su joj sussjedi, posebno jedna gospođa koja joj je pomagala danju i noću. »Iako i sama ima težak život i svoje probleme, ta susjeda rado mi je pomagala, a da nikada nije kod mene htjela ni kavu popiti«, kaže teško pokretna gospođa Rozalija, kojoj i na ulici slučajni prolaznici rado pomažu.
Na neki način, kao da joj se sada vraćaju dobra djela koja je činila dok je bila u mogućnosti, pritom ne isključujući nikoga. »Da, pomagala sam i ovisnicima o alkoholu i drogi. Svima njima u životu se dogodilo nešto teško zbog čega se tako ponašaju i zato im treba pomagati«, uvjereno tvrdi gospođa Rozalija, koja je i sama imala teško djetinjstvo.
Dok sjetno predosjeća kraj života, osluškujući nestašan pjev mnoštva vrabaca iz zimzelene živice koja okružuje staru sivu zgradu, prisjeća se dana kada je pjesmom u crkvi hvalila Boga. U to vrijeme puno je radila i s djecom te ih uvijek poticala da idu u crkvu jer će im to pomoći da se bolje ponašaju i da budu bolji u školi. Poticala je njih tada, a i sada sve nas uvjerava: »Ako ste nesretni, otiđite u crkvu i vidjet ćete kako će vam srce lebdjeti kada se vratite kući. Samo Bog pomogne djeci i svima koji su nesretni!«
»Ako netko zna da si u potrebi i želi ti zbog toga pomoći, on će to učiniti i bez da ga pitaš. Hvala svima koji mi pomažu pa tako i Caritasu. Svaki znak ljubavi bližnjih podiže me, veseli, vraća mi optimizam i kao da mi produžuje život«, zaključuje gospođa Rozalija.
K O N T A K T
Caritas Zagrebačke nadbiskupije - Projekt »Pomoć u kući«
Suzana Klarić, voditeljica projekta
Područni ured Selska cesta 165, 10110 Zagreb
T - 01 / 30 16 275 (ured); 01 / 36 36 123 (centrala)
M - 098 98 40 592
E - sklaric@czn.hr