ZAHVALAN BOGU NA RADU U CARITASU

24.2.2017. Slika: ZAHVALAN BOGU NA RADU U CARITASU

»Zahvaljujem Bogu na mogućnosti da sam mogao raditi u Caritasu«, izjavio je umirovljenik Petar Živković opraštajući se od kolega i karitativne organizacije u kojoj je proveo gotovo punih dvadeset godina.

Završetkom siječnja 2017. godine gospodin Petar Živković dočekao je posljednji radni dan u Caritasu Zagrebačke nadbiskupije. Koliko mu je rad u Caritasu i suživot s tolikim korisnicima, kolegicama i kolegama prirastao srcu govori i činjenica da se želio svima zahvaliti i oprostiti. Tako se prošlog tjedna zahvalio ravnateljici i zaposlenicima uprave Caritasa a ovog tjedna oprostio se s korisnicima i kolegama u Caritasovoj kući u Brezovici gdje je proveo najveći dio svoga radnog vijeka.

Prilikom rastanka u upravi Caritasa ravnateljica s. Jelena Lončar iskazala je gospodinu Petru duboku zahvalnost za doprinos radu zagrebačkog Caritasa ističući da je bio zaposlenik koji je za Caritas i njegove korisnike bio na raspolaganju u svakom trenutku dana i noći. Posao je obavljao savjesno, predano i odgovorno a u svemu što je radio vodila ga je ljubav prema korisnicima. Zahvalivši mu se u ime tisuća korisnika i zaposlenika s kojima je dijelio dva desetljeća životnoga puta ravnateljica mu je predala prigodne darove sa željom da ga podsijećaju na vrijeme provedeno u zagrebačkom Caritasu.



Sa kolegicama i kolegama iz Kuće bl. Alojzija Stepinca oprostio se 23. veljače uz prigodan domjenak, tortu i kolače (za šefa koji je volio slatko, kako kažu kuharice), te pjesmu i ples.

Gospodin Zoran Kljajić, voditelj Caritasove kuće u Brezovici u oproštajnom govoru istaknuo je vrline sada već umirovljenika Petra, koji je bio od onih zaposlenika u koje se poslodavac uvijek može pouzdati, jer je u svemu i uvijek bio prvi. Zatim mu je uručio dar - tehničko pomagalo za osobnu higijenu i bon za kupnju bicikla kao pomagala za aktivnu treću dob - kako mu je poželio voditelj Kljajić.



Zahvaljujući se kolegicama i kolegama okupljenima na oproštaju u Brezovici, gospodin Živković je izjavio: »Bilo mi je zadovoljstvo raditi ovdje!« Nakon što se zahvalio dobrom Bogu na mogućnosti da velik dio radnog vijeka provede u Caritasu, gospodin Živković zahvalio se i svim zaposlenicima koje je upoznao radeći u Caritasu te im poručio da ustraju u radu, na poslovima koji od njih traže predanost, strpljivost, požrtvovnost i ljubav.

Gospodin Petar završio je višu ekonomsku školu i nekada je radio na sasvim drugim poslovima, ni ne pomišljajući da bi se jednom mogao zaposliti u nekoj karitativnoj organizaciji, koja skrbi za djecu s tekoćama u razvoju i druge kategorije potrebitih. No, takvo okruženje nije mu teško palo jer je odgajan u kršćanskom, čovjekoljubivom duhu solidarnosti i pomaganja. »Uvijek sam suosjećao s ovom djecom, koja trebaju tuđu pomoć i koja su otkinuta od roditelja«, izjavio je gospodin Petar, naglašavajući da je radeći s njima i za njih stekao izuzetno poštovanje prema slabima i ranjivima.

Osjećaj za siromašne i potrebite, koji je svakom zaposleniku Caritasa itekako potreban, gospodin Petar stekao je u svojoj obitelji - a bio je jedno od desetero djece! Rođen je 22. lipnja 1949. godine u Skočaju (nekadašnja Općina Bihać). Trbuhom za kruhom čitava obitelj 1953. godine seli se u Vukovar, u Borovo Naselje. »U to vrijeme, kao djeca, bili smo željni svega. Čokolada je bila pojam! Nije bilo dovoljno ni kruha, a svaki dan smo uzimali šest komada. Topli, svježi kruh bio nam je sladak kao kolač! Oskudica je bila tolika da smo mi djeca i odjeću i obuću izmjenjivali među sobom«, opisuje gospodin Petar prilike u kojima je odrastao, naglašavajući da je njihov otac sam radio i podigao ih, a kasnije su sva djeca uspjela doći pod svoj krov, bilo u kućama ili u stanovima.

Gospodin Živković u Zagreb je došao 1995. godine sa ženom i dvoje djece. Najprije se zaposlio u Hrvatskom Caritasu a od 1. srpnja 1997. godine počinje raditi u Caritasu Zagrebačke nadbiskupije. Budući da se više nisu nadali povratku u Vukovar, nekako u to vrijeme započeo je graditi i obiteljsku kuću u zagebačkom naselju Blato, u kojoj danas živi zajedno sa suprugom i kćerkom te njezinom obitelji.

Tijekom radnoga vijeka u zagrebačkom Caritasu, gospodin Pero, kako ga od milja zovu zaposlenici i korisnici, najprije je bio na radnom mjestu vozača kombi-vozila za prijevoz djece, a poslije nekoliko godina postao je voditelj Tehničke službe Kuće bl. Alojzija Stepinca. »Radi se o obimnom i odgovornom poslu u koji je uključeno održavanje zgrade površine oko 4.858 m2, voznog parka, kuhinje, praonice... «, objašnjava gospodin Živković, naglašavajući da je, unatoč zahtjevnosti navedenih zadataka, na posao išao sa zadovoljstvom i veseljem. Osvrćući se na razdoblje od proteklih dvadeset godina, ponosan na svoj dosadašnji rad, posebno je istaknuo razvitak organizacije rada u Caritasu, podizanje standarda usluga korisnicima i poboljšanje radnih uvjeta zaposlenika.

Zahvalan dragom Bogu, gospodin Petar odlaskom u mirovinu ostaje otvoren za volontersku pomoć Caritasu, a za očekivati je da će svoju ljubav prema potrebitima prenijeti i na svoje troje unuka, koji su njegovo posebno veselje i za koje sada ima više vremena.