POZVANI – STVORENI - LJUBLJENI

Pod duhovnim vodstvom prelata Wolfganga Trippa i s. Pauline Link uz prevoditeljsku podršku gospodina Ivana Šarića vodeći zaposlenici Caritasa Zagrebačke nadbiskupije i ove su godine kroz dvodnevnu duhovnu obnovu promišljali o svom poslanju i karitativnom radu.

Prekrasna priroda puna jesenskih plodova, miris zemlje i bistra Dobra, osama i tišina ispunjena pijevom ptica u sklopu pastoralnog centra i hodočasničkog doma Vincentinum u Novigradu na Dobri ponudili su savršene uvjete za duhovna razmatranja potaknuta životom „Božjeg trubadura“ sv. Franje Asiškog.

Njegova poruka o očuvanju svega stvorenoga danas je aktualna kako u svijetu, tako i u Crkvi zbog čega je odabrana kao središnja točka ovog dvodnevnog susreta 9. i 10. listopada.

„Idite u svijet i propovijedajte evanđelje svemu stvorenomu“ bila je misao vodilja sv. Franje. On nije pasivno stajao i čekao, nego je preuzeo inicijativu, hodao svijetom šireći Radosnu vijest te slao braću da čine isto. Franjo pri tom nije propovijedao samo ljudima, nego svemu stvorenomu (propovijed pticama, vuk iz Gubbia) zbog čega je postao simbol i zaštitnik mnogih pokreta za očuvanje prirode.

Franjo je preko prirode i stvorenja upućivao ljude na njihova Stvoritelja. Preko vidljivog i opipljivog Franjo otkriva trag Nevidljivog. Shvaćajući da smo od Boga pozvani, stvoreni i ljubljeni, Franjo i nas poziva da se odazovemo Bogu, da čuvamo i štitimo sve stvoreno te da ljubimo Boga, druge i sebe.

Onaj tko želi susresti i upoznati Boga može to postići na nekoliko načina: preko Riječi Božje, preko stvorenoga i preko čežnje vlastite duše za Bogom (Nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi”, sv. Augustin).

Osim tih putova svi koji se susreću s Caritasom, njegovim zaposlenicima i volonterima mogu i trebaju u njihovom radu otkriti tragove živoga Boga. Da bi to bilo moguće, zaposlenici i volonteri Caritasa moraju njegovati i razvojati duhovnu dimenziju. Uz pretpostavljenu stručnost i kompetentnost duhovnost pruža sigurnost i snagu tako potrebnu za suočavanje sa svakodnevnim osobnim i profesionalnim izazovima.

Ispravno življena duhovnost podrazumijeva slijedeće elemente:
- u svakodnevnom radu potrebno je znati zaustaviti se, napraviti predah i odmoriti se kako ne bismo pregorjeli,
- nužno je uvijek iznova propitivati, tražiti i otkrivati što i kako bismo mogli bolje,
- važno je doći i dotaknuti drugoga, ući u njegovu intimu, ali i dopustiti da i drugi dođu do nas, da nas dotaknu,
- i konačno da bismo mogli nešto primiti nužno je da se otvorimo i ostanemo otvoreni.

Jedino takvim karitativnim radom moguće je postići da Caritas postane mjesto susreta nebeskog i zemaljskog, mjesto susreta Boga i čovjeka.