9.5.2018.
Dora (22) i njezina sestra Iva (21) žive u Markuševcu, istočnom dijelu Zagreba podno Sljemena. Obje jako vole raditi s djecom i ta ljubav ih je dovela do Kuće sv. Franje u Vugrovcu u kojoj volontiraju, zajedno sa svojom sestričnom, već četiri godine.
Tražeći 2014. godine, zajedno sa svojom sestričnom Lucijom-Marijom Kukas (22), pomoću interneta mjesto gdje bi mogle volonterski raditi s djecom, ova Caritasova kuća im je prva zapela za oko. Iva tada još nije bila punoljetna pa je od roditelja trebala dobiti pisani pristanak.
U početku su u Vugrovec češće dolazile, gotovo svaki vikend, ali sada dolaze rjeđe zbog studentskih obveza na Učiteljskom fakultetu (Sveučilišta u Zagrebu). Dora je na III., a Iva na II. godini.
U vrijeme intenzivnog volontiranja, najčešće su radile domaće zadaće s osnovnoškolcima, pomagale im u svladavanju školskog gradiva i slično. To bi trajalo po nekoliko sati tjedno. Također su ih pratile i na izlascima izvan kuće, poput navijanja na utakmicama kada je za NK Kašina igrao Matija, bivši korisnik kuće u Vugrovcu. Na tim druženjima zadržale bi se i desetak sati.
Na upit što je to što je uvijek iznova vraća u jedan sat vožnje javnim prijevozom udaljeni Vugrovec, Dora kaže: »Svaki puta kada sam došla ovdje ja sam se osjećala bolje. Isto tako sam se uvijek osjećala nekako ispunjeno i kada sam se vraćala kući. Samim time što nekome pomažete vi sebe ispunjavate. Osim toga svu tu djecu, posebice ove najmanje, baš sam zavoljela. Prirasli su mi srcu koliko su dragi! Ne mogu zamisliti da ovdje više nikada ne dođem volontirati«, priznaje Dora, koja ujedno naglašava i važnost ljubavi koju prima od stanara ove Caritasove kuće: »Definitvo je najbolji osjećaj ono kada dođemo busom i kada nas djeca vide pa potrče prema nama vičući: 'Aaaa! Došle su Iva i Doraaa!'«
Njezina sestra Iva i sestrična Lucija-Marija dijele njezino mišljenje o lijepom iskustvu koje su stekle ne samo u Kući sv. Franje već i sudjelujući nekoliko puta (sestrična jedne godine) u prodajama lampaša na štandovima u okviru akcije »Dvostruko dobro« za pomoć mladima u Caritasovoj institucionalnoj skrbi. Nažalost, u krugu njihovih prijatelja i poznanika malobrojni su mladi koji s njima dijele ista pozitivna volonterska iskustva. Vjerojatno je to zato jer mnogi mladi na volonterski rad gledaju kao na gubljenje vremena, a ne znaju da bi im samo nekoliko sati volontiranja tjedno moglo neizrecivo nabolje promijeniti život, dati mu novu kvalitetu i smisao.
Ove mlade djevojke ne žale ni za jednim trenutkom koji su provele volontirajući jer ih je to vrijeme obogatilo i učinilo sretnijima!
K O N T A K T
Caritas Zagrebačke nadbiskupije
Daniela Bukvić, koordinatorica volontera i volonterskih aktivnosti
E - dbukvic@czn.hr