GLEDATI ŽIVOT KROZ 'NAOČALE' EVANĐELJA

3.6.2017.

Na tradicionalnom Bolesničkom hodočašću u Mariji Bistrici, koje 49. godinu zaredom Caritas Zagrebačke nadbiskupije organizira u suradnji s bistričkim župnikom i rektorom Svetišta, okupilo se oko tri tisuće vjernika koji su Blaženoj Djevici Mariji prošnjama i zahvalama izrazili sinovsku odanost

Duhovni program za sudionike 49. hodočašća bolesnih, starih i nemoćnih osoba te medicinskog osoblja grada Zagreba u hrvatsko nacionalno svetište u Mariji Bistrici započeo je u 8,30 sati pobožnošću križnoga puta na Kalvariji. Do svete mise u 11 sati vjernicima je bila pružena mogućnost za svetu ispovijed u bistričkoj bazilici i cintoru Svetišta, što su brojni hodočasnici i iskoristili.

Na početku svete mise, koja je održana u crkvi na otvorenom Bl. Alojzija Stepinca, a mogla se je pratiti i u Bazilici i cintoru Svetišta, bistrički župnik i rektor svetišta Majke Božje Bistričke preč. Domagoj Matošević srdačno je pozdravio hodočasnike pristigle iz sljedećih župa, ustanova i udruga: Koprivnički Ivanec, Virje, Sv. Antun Padovanski - Koprivnica, Sv. Nikola biskup - Koprivnica, Štrigova, Draškovec, Hlebine, Sigetec, Natkrižovljan, Križovljan, Donji Mosti, Višnjica, Kotoriba, Nedelišće, Kneginec, Desinec, Sv. Juraj u Trnju, Prelog, Trnovec, Reka kod Koprivnice, Humanitarna udruga JOB,, Udruga umirovljenika - Podružnica Vukomerec iz Zagreba, Caritas Zagrebačke nadbiskupije, Savez invalida - Sisak, Caritas župe Vidovec i Udruga umirovljenika »Dubec« iz Zagreba.

Misno slavlje u zajedništvu s još četrnaest svećenika predvodio je pročelnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije vlč. Borna Puškarić.

U svojoj homiliji velečasni Puškarić potaknuo je hodočasnike da današnji dan dožive kao završnicu vazmenog vremena, te poput športaša, koji u 'finišu' utrke daju sve od sebe za što bolji rezultat, tako i oni učine sve što je do njih da isprose darove Duha Svetoga i tako sutra na najbolji način proslave Pedesetnicu. Da bi ih potaknuo na što žarču molitvu, podsjetio ih je da Gospodin 'žudi izliti na nas dar Svetoga Duha', a da bi im proširio srca i horizonte duha potaknuo ih je da mole da dar Duha Svetoga dožive njihove župe, mjesta iz kojih dolaze i čitava naša Domovina. Kao jedan od najljepših i u današnjem 'vremenu straha i nesigurnosti' možda najpotrebniji dar Duha Svetoga velešasni Puškarić izdvojio je pozitivan pogled na naš život, odnosno sposobnost da u našoj prošlosti i sadašnjosti 'čitamo znakove Božje vjernosti'. Pritom je citirao papu Franju koji je nedavno rekao da je svaki ljudski život 'knjiga Božje vjernosti čovjeku'. Kršćanin, Kristov učenik korača naprijed oslonjen na 'sve one trenutke kada nam je Bog bio vjeran, kada nam je praštao, kada se nije zadovoljio time da smo ga ostavili. On navija za nas! Kako reče sv. Ignacije Lojolski: Bog radi za nas - jer smo njegova djeca koju on silno voli i ne želi da se izgubi ni jedan od nas'. Zatim je istaknuo da je Marija 'upravo zato velika jer je uspješno čuvala Božju riječ u sebi i nepokolebivo vjerovala da je Bog uvijek vjeran'. Naime, dobri Bog ako i dopušta da čovjeka snađu najraznovrsnije bolesti uvijek usporedo s njima proviđa i najraznovrsnije lijekove te čovjeku pruža utjehu i budi nadu u ozdravljenje, objasnio je propovjednik te ustvrdio: »Naš život je priča ranjenog muškarca i žene. Ali nije samo to naš život. On nije samo skup poteškoća koje smo imali, nego je isto tako i prije svega povijest Božje vjernosti nama«. Zahvaljujući daru Duha Svetoga možemo primijetiti 'kako je Bog živ u našemu životu - koliko puta nam je oprostio, koliko puta uslišio našu molitvu'. »Duh Sveti nam pomaže spominjati se Božjih djela u našemu životu, dok đavao čini sve da zaboravimo Božja dobročinstva. Zato molimo danas, po Gospi, od Boga ovu milost. Molimo: 'Daj mi Bože da vidim svoj život novim očima!' - ili 'kroz naočale Evanđelja', kako to reče papa Franjo«, naglasio je velečasni Puškarić te je na završetku homilije potaknuo hodočasnike da danas u zajedništvu s Kristovom žrtvom na oltaru, po Blaženoj Djevici Mariji, nebeskom Ocu uprave molitvu 'da se svakoga dana sve manje gledaju kao žrtve', da se prestanu jadati 'jer i u najtežem grijehu i u najtežoj bolesti, u najtežoj patnji Bog je prisutan'.

Poslije misnoga slavlja, svima kojima je to bilo potrebno, podijeljen je sakrament bolesničkog pomazanja.

Poslije blagoslova nabožnih predmeta hodočasnici su imali stanku za odmor, osvježenje i objed - sve do 14 sati kada je u cintoru Svetišta održana pobožnost križnoga puta, koja je započela i završila u bistričkoj bazilici.

Caritas Zagrebačke nadbiskupije organizirao je prijevoz za pedeset hodočasnika.