DUHOVNA OBNOVA - BOŽJA UTJEHA I BOŽJA SNAGA

27.10.2017.

U suradnji sa župom Sv. Nikole Biskupa u Stenjevcu, Zagrebački Caritas organizirao je duhovnu obnovu za obitelji slabijeg materijalnog stanja


Susret je započeo 27. listopada kasno poslijepodne zajedničkom molitvom svete krunice u župnoj crkvi Sv. Nikole biskupa. Neki od sudionika iskoristili su priliku za svetu ispovijed za koju je na raspolaganju bio župnik vlč. Mario Bičak.

Svetu misu predslavio je pastoralni pomoćnik vlč. Ivan Grinišin, koji je korisnike Caritasa potaknuo na zahvalnu molitvu za sve dobročinitelje i za sve one koji posreduju njihovu pomoć – volontere i zaposlenike Caritasa.

Pjevanje tijekom svete mise animirao je Zbor gospođa pod vodstvom orguljašice Marije Matanović.


Sudionici duhovne obnove druženje su nastavili u vjeronaučnoj dvorani uz topli napitak i slatkiše, gdje im se župnik Bičak pridružio u prijateljskom razgovoru. Slušajući njihove životne priče, potaknuo ih je da uvijek budu okrenuti prema Isusu, jer je on naš jedini Spasitelj. On je taj koji nas okuplja, po Duhu Svetomu, u bratsko zajedništvo, u kojemu jedni druge čuvamo kao kap vode na dlanu. »Vjerujmo u Boga jer je on dobri Otac koji nam proviđa ono što nam je potrebno za život! Čuvajmo njegovu riječ s vjerom u svome srcu, kao što je to činila Blažena Djevica Marija«, poručio je velečasni Bičak.


Na završetku programa voditeljica Caritasovih susreta obitelji Nevenka Blagojević zahvalila se župniku Bičaku i voditeljici župnoga Caritasa Celini Fišter na srdačnom gostoprimstvu te pomoći i suradnji u pripremi ovoga susreta.


SUSRETI KOJI PUNO ZNAČE

Gospođa Marija (67) iz župe Sv. Blaža u Zagrebu Caritasove obiteljske duhovne obnove ne propušta od 1995. godine, kada je na njih počela dolaziti dok su joj djeca bila mala. Ti susreti su je duhovno podizali, a predavanja koja su držali neki duhovnici puno su joj pomogla u odgoju djece.

Osim korisnih duhovnih poticaja, stručnih savjeta i praktičnih uputa dragocjenih za svakodnevni život, susreti su bili prilika za razmjenu iskustava među roditeljima. »Obogaćivali bismo jedni druge«, kaže gospođa Marija, koja napominje da se na tim susretima uvijek nešto dijelilo - odjeća, hrana ili slatkiši: »Djeca su se tome veselila jer im ona i suprug puno toga nisu mogli priuštiti. A posebno su se veselili fašničkom i nikolinjskom susretu. Naša djeca odmalena su naučena na skromnost.«

»Ove susrete svakome bih preporučila da se ljudi ne zatvore u sebe, već da se otvore prema drugima. A oni koji imaju neka daju drugima barem malo i vidjet će koliko će u sebi osjetiti sreće. Pruži ruku i tebi će se to stostruko vratiti. I ja isto tako postupim kada vidim siromaha: iako nemam puno, uvijek mu nešto pružim«, kaže šezdesetsedmogodišnja Slavonka, prisjećajući se pritom zgode iz svoga djetinjstva u siromašnoj kući. »Bilo nas je šestero djece. Jednom prilikom je naša majka na Misijsku nedjelju za milostinju dala sav novac koji smo imali, rekavši: 'Bog će se pobrinuti!' I nije prošlo nekoliko dana od toga a našu obitelj pozvali su neki ljudi na nadnicu za koju smo jako puno dobili.«

Obitelj gospođe Marije ima četiri člana - čine je ona, suprug i dva sina. Suprug je u starosnoj mirovini, a ona u invalidskoj. Iako nije službeno volonterka caritasa u svojoj župi, rado se uključuje u karitativne aktivnosti.