»DOBRA VEZA« ZA CARITASOVE KORISNIKE

5.6.2020.

Razgovarali smo s Caritasovim volonterom, optimističnim i odvažnim mladim poduzetnikom Markom Draganićem, koji je još u srednjoj školi sanjao kako će jednoga dana imati svoju tvrtku i voditi uspješan posao. San mu se djelomično ostvario početkom 2015. godine kada je osnovao svoju prvu tvrtku Dobra veza j.d.o.o..

Kao mladi poduzetnik, gospodin Draganić radio je marljivo i predano. Tijekom godina održao je stotine, ako ne i tisuće razgovora za posao kako za vlastite tvrtke (druga se zove Moja odluka d.o.o.), tako i za poslovne partnere. Iz toga bogatog iskustva nastao je projekt »Dobra veza za moj posao« čiji je dio radionica »Zaposli se!«, koju je u petak 5. lipnja održao u Caritasovoj Kući za mlade »Da život imaju!« na zagrebačkoj Trešnjevci. Cilj projekta je približiti proces zapošljavanja svima koji su u potrazi za poslom. Tvrtka Dobra veza priprema nekoliko projekata i za iduću godinu, a jedan od njih bit će usmjeren i na starije sugrađane koji imaju želju unaprijediti svoja znanja o modernoj tehnologiji, npr. o korištenju mobitela, tableta, računala ...

Zahvalni gospodinu Draganiću na njegovoj raspoloživosti za pomoć Caritasu, iskoristili smo priliku i povodom radionice o zapošljavanju postavili mu nekoliko pitanja.


+  +  +


CZN - Poznato nam je da ste se kao volonter uključili u aktivnosti zagrebačkog Caritasa za pomoć našim starijim i nemoćnim sugrađanima tijekom pandemije korona virusa. Je li ova radionica, koju ste danas održali, Vaš prvi karitativni pothvat edukativne naravi ili ste slične stvari već poduzimali za neke socijalnougrožene skupine? ...

Zahvalan sam Caritasu što mi je omogućio da volontiram tijekom pandemije koronavirusa, te što sam odmah postao dijelom mlade ekipe kojoj je cilj pomoći socijalno ugroženim skupinama. Radionica »Zaposli se!«, koju sam danas održao, moj je prvi karitativni pothvat edukativne naravi. Oduvijek sam imao želju raditi sa socijalno ugroženim skupinama, a pogotovo s mladima, pa mi je bilo logično da se javim koordinatorici Klari, koja je i organizirala radionicu.

CZN - Koje su najvažnije razlike u pristupu procesu zapošljavanja između poslodavca i posloprimca te koje su dodirne točke? ...

Poslodavac u procesu zapošljavanja od posloprimca najčešće traži prethodno iskustvo u obavljanju istog ili sličnog posla. Na drugom mjestu poslodavac procjenjuje za koji će vremenski period i hoće li uopće ispuniti cilj zapošljavanja. Cilj zapošljavanja može biti povećanje prihoda firme ili unapređenje odnosno stabilizacija već uređenih poslovnih procesa. Niti jedna firma nije sretna kada ima trošak uzrokovan neadekvatno odrađenim poslom zaposlenika, pa makar se radilo i o zaposleniku početniku. Od posloprimca se još traži doza odgovornosti i fleksibilnost glede radnog vremena.

Posloprimci s druge strane, kod novog poslodavce prvenstveno gledaju reputaciju firme. Tome su uvelike pomogle društvene mreže na kojima možete saznati iskustva bivših i sadašnjih zaposlenika. Na drugom mjestu su visina primanja i udaljenost od doma do posla. Vrsta ugovora o radu je također vrlo bitan faktor. Većina posloprimaca želi siguran posao, pa tako traže ugovor o radu na neodređeno vrijeme, dok poslodavcima više odgovara ugovor o radu na određeno vrijeme.

Dodirne točke između poslodavca i posloprimca u procesu zapošljavanja su prvenstveno strast prema poslu, težnja k zajedničkom cilju i uzajamna korist.

CZN - Iako živimo u zemlji i vremenu koji ne pružaju optimalne uvjete za brzi poslovni rast i uspjeh, nerijetko susrećemo pojedince koji su skloni poduzimati nerazborite životne poteze i olako napuštaju relativno solidna radna mjesta uvjereni kako je negdje drugdje bolje i kako će oni naći taj posao jer ga zaslužuju. Koji bi, po Vašem mišljenju, bili ispravni razlozi za razmišljanje o drugom radnom mjestu i da li bi među te razloge spadali: ulaganje tvrtke u dodatno obrazovanje zaposlenika, dodatno nagrađivanje za izvanredne poslovne pothvate te mogućnost napredovanja? ...

Većina ljudi kada traže novo radno mjesto gledaju što novi poslodavac može pružiti bolje od sadašnjeg poslodavca. Poslodavci će se teško odreći zaposlenika na kojega se mogu osloniti i koji će odlično odrađivati posao. Prije potrage za novim poslom tim osobama bih predložio da popričaju sa svojim poslodavcem i argumentirano iznesu svoje želje, prijedloge i zahtjeve. Ukoliko se osoba odluči za promjenu poslodavca, predlažem o razmatranju idućih pitanja:

1. U čemu sam konkretno napredovao/la na prijašnjem radnom mjestu i koliko će taj napredak koristiti mom novom poslodavcu.
2. Na koji ću način naplatiti svoju povećanu profesionalnu vrijednost kod novog poslodavca?
3. Koja su to znanja i vještine koje očekujem steći kod novog poslodavca i u kojem vremenskom periodu?

Što se pak plaće tiče, bitno je znati da kada vas poslodavac zaposli, on je time kupio osam sati vašeg vremena dnevno. Ukoliko steknete znanja i vještine, te vam se poboljšaju poslovni rezultati, tada ste u poziciji da tražite i veću plaću. Nažalost, danas većina ljudi traži veću plaću bez čvrstih argumenata i budu odbijeni.

CZN - Kako vidite budućnost mladih u našemu društvu glede zapošljavanja - imaju li perspektivu samo visokoobrazovani ili već sada imaju prilike za pristojnu zaradu i nižeoobrazovani ali uz uvjet da su poduzetni, predani poslu i ustrajni? ...

Vjerujem da je budućnost mladih glede zapošljavanja u Hrvatskoj itekako svijetla. Visok stupanj formalnog obrazovanja prednost je pri zapošljavanju na željeno radno mjesto, no nije uvjet. Tržište rada u Zagrebu je raznoliko i smatram da svatko može pronaći adekvatno radno mjesto ukoliko se potudi. S druge strane, po podacima iz 2018. godine najveći broj poduzeća u Hrvatskoj su mikro poduzetnici (90,00%) . Iz tog podatka zaključujem da su ljudi danas spremni na rizik pokretanja vlastitog posla. Upoznat sam s mnogim inspirativnim pričama mladih ljudi bez fakultetske naobrazbe koji su upornošću i predanim radom ostvarili svoje snove i sami kreirali svoje željeno radno mjesto, pa čak i zaposlili ljude koji su završili fakultete.

CZN - Vaša današnja radionica posvećena je mladima na ulasku u svijet rada. Mi u Caritasu nerijetko se susrećemo sa starijim ljudima koji su osiromašili zbog raznih razloga, ne uvijek vlastitom krivnjom. Postoji li za tu skupinu naših sugrađana neki mentalno-duhovni moto kojega bi se trebali čvrsto držati da bi opet »stali na svoje noge«? Postoji li neki zajednički pokretački motiv koji je davao snagu mnogima koji su iz teških životnih (ne)prilika uspjeli dostići ekonomsku sigurnost ili čak blagostanje? ...

U svom radu sam susretao ljude koji su na samim marginama društva. Smatram da te ljude, ako su gladni prvo treba nahraniti, osigurati im zadovoljavajuću razinu dostojanstva, pa tek onda zaposliti. Neimaština strahovito utječe na čovjekov duh, a duh je izvor našeg djelovanja. Osoba koja protiv svoje volje trpi neimaštinu najčešće se nalazi u začaranom krugu malodušnosti i neuspjeha iz kojega se jako teško izvući ako ti netko ne pruži ruku spasa i iščupa te iz tog kruga. Važno je da zadrže vjeru i ustrajaju u svom naumu da »stanu na svoje noge«. Kao moto predložio bih: »Nikada ne odustaj!«, jer »Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube« (Rim 8, 28).