»AHA, VI STE DOŠLI! ZNAČI PUTUJEMO?!... «

18.5.2018.

Predstavljamo suradnicu zagrebačkog Caritasa gospođu Ivanku Stahuljak, koja je dobro poznata brojnim generacijama Caritasove djece kao ona koja za njih organizira zanimljive boravke u inozemstvu


Prva humanitarna suradnja gospođe Ivanke Stahuljak s Caritasom Zagrebačke nadbiskupije ostvarena je 2001. godine, a nadovezala se na humanitarni rad s kojim je započela za vrijeme diplomatske službe svojega supruga prof. Zlatka Stahuljaka.

Naime, po uspostavi samostalnosti Republike Hrvatske, prof. Stahuljak postavljen je za prvoga hrvatskog veleposlanika - najprije u Češko-slovačkoj federaciji, a od početka 1993. godine u Češkoj Republici. U svojstvu izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika Republike Hrvatske boravio je sa svojom suprugom u Pragu od 1992. do kraja 1998. godine.

Kroz to vrijeme je gospođa Stahuljak, koja je diplomirala pjevanje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, sudjelovala u društvenoj djelatnosti Veleposlanstva održavajući pjevačke nastupe, uz suradnju istaknutih čeških glazbenika (Trio Kubelík, violinist Josef Suk, pijanist Jan Panenka i dr.).

Put u humanitarnu aktivnost gospođi Stahuljak usmjerio je susret s predstavnicima Viteškog reda sv. Vaclava. Umjesto svoga supruga, koji je bio spriječen, bila je na koncertu koji je ta udruga organizirala u Pragu te tom prilikom upoznala tadašnjeg Velikog meštra Reda gospodina Milan Rýdlo. To poznanstvo bilo joj je poticaj da 1997. organizira sudjelovanje djece iz Hrvatske na ljetnom taborovanju koje je u Češkoj organizirao Viteški red sv. Vaclava. Odlučila je da predstavnici iz Hvatske budu djeca onih branitelja iz Slavonije koji su poginuli u Domovinskom ratu.

»Za prvu skupinu djece koju sam dovela na taborovanje uspjela sam dogovoriti i posjet Hradčanima. Pokroviteljstvo nad cjelokupnim taborovanjem, koje sam ishodila u Uredu predsjednika Češke Republike Václava Havela, te godine prihvatila je gospođa Dagmar Havlová, njegova supruga«, prisjeća se gospođa Stahuljak: »Mlade goste iz Hrvatske kroz Ured predsjednika, ali i kroz prostorije koje se inače ne pokazuju turistima, proveli su dva zaposlenika Ureda, tumačeći im sve na hrvatskom jeziku. Poslije obilaska primila ih je gospođa Havlová. Nakon što su joj otpjevali jednu pjesmu i ona je njima zapjevala te su se zajedno fotografirali.«


TABOROVANJA

Prvo sudjelovanje djece iz Hrvatske na taborovanju, zahvaljujući njezinoj inicijativi, također je bilo popraćeno posebnom emisijom koju je pripremila češka televizija. »Mi im prije toga nismo bili posebno zanimljivi ali su snimili tako dobru emisiju da su novinari, koji su bili pozvani na pretpremijeru, plakali koliko su bili dirnuti sudbinama te djece i nihovih hrabrih očeva koji su svoje živote dali za hrvatsku neovisnost«, primijetila je gđa Stahuljak.

Tako je gđa Stahuljak učinila svoj prvi veliki korak u humanitarno polje. Obiteljska situacija tomu je pogodovala pa je 1998. godine, kada su se ona i suprug vratili iz Češke u Hrvatsku, organizirala ljetno taborovanje za djecu iz dječjih domova u Baškom Polju. Program su obogatila tri jednodnevna izleta - u Međugorje, Split i u Bol na otoku Braču. »Bili su oduševljeni našim morem!«, ističe gospođa Stahuljak, naglašavajući pritom izvrsnu suradnju s tadašnjim Ministarstvom branitelja. Također je bila jako zahvalna voditelju Mješovitog pjevačkog zbora HRT-a koji joj je dao tri slobodna dana za sudjelovanje na tom taborovanju. »Dok sam auto-cestom putovala iz Zagreba prema moru bila sam kao na krilima«, prisjeća se toga dana gospođa Stahuljak, zadovoljna što je na to taborovanje uspjela dovesti ekipu Hrvatske radiotelevizije te tadašnjeg veleposlanika Republike Češke, koji je u to vrijeme nešto južnije na našoj obali ljetovao sa svojom obitelji. HRT je o tom taborovanju snimio i emisiju, koja je nekoliko puta bila reprizirana. Ujedno je ishodila izuzeće od boravišne takse za djecu - sudionike taborovanja od nadležne turističke zajednice, što je bila velika ušteda za Red sv. Vaclava.

Poslije ovog taborovanja gđa Stahuljak jedno vrijeme nije djelovala na humanitarnom polju. U međuvemenu je nastavila raditi gdje je bila zaposlena prije odlaska u diplomaciju - kao članica Mješovitog pjevačkog zbora na Hrvatskoj radioteleviziji, jer joj je nedostajalo još desetak godina staža da može u mirovinu. Ujedno nastavlja s koncertnom djelatnošću u Hrvatskoj, Mađarskoj, Češkoj i Njemačkoj s programima komorne glazbe.

Kada se susrela s gospođom Jelenom Brajšom 2001. godine pitala je, ne znajući gotovo ništa o radu Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, ima li djece koja bi mogla sudjelovati na taborovanjima u Češkoj, na kojima će imati besplatan smještaj, prehranu i program. Caritas ih je samo trebao prevesti o svome trošku. Gospođa Brajša ponudu je prihvatila i suradnja je započela.

»Prvih nekoliko godina skupina iz Caritasa bila je najbrojnija na taborovanju. Dolazili smo s 32 - 34 djece s voditeljima. Naša djeca najlakše su se sporazumijevala sa Slovacima«, kaže gospođa Stahuljak, koja je tijekom godina na tim druženjima upoznala mnoštvo djece iz europskih dječjih domova, toliko da joj ih je nemoguće sve zapamtiti. Jednom joj je tako pristupio odrastao, oženjena čovjek, koji je rekao da je poznaje jer je na taborovanju bio kao korisnik jednog češkog doma. Drugom zgodom je na Cresu, na tržnici, pozdravila jedna mlada djevojka koja joj je rekla da je poznaje s taborovanja. Njoj je pak u sjećanju posebno ostao jedan Cartiasov korisnik iz Kuće sv. Franje u Vugrovcu: »Bio je vrlo društven i zabavan, otvoren za šalu i izvanredno darovit. On je u kiparskoj radionici na taborovanju izradio vrlo lijepu rukotvorinu. Koliko mi je poznato, on je po izlasku iz Caritasa nastavio svoje školovanje.«

Promatrajući što se sve i kako radi na tim taborovanjima, osim djece, na gospođu Stahuljak dubok dojam ostavili su i voditelji. »Oni se za djecu jako brinu i imaju izvrstan odnos s njima. To je sjajno što za njih rade!«, zaključuje ona.

Gđa Stahuljak nastojala je Caritasu što više smanjiti izdatke troškova za prijevoz djece, tako da ih ne bi svake godine trebao plaćati. »Jedne godine sam prikupila sav novac potreban za putovanje, ali ne preko svoga računa, već je uplata išla neposredno na račun prijevozniku.«

Kada su vremena postala teža teže je bilo naći i darovatelje pa je Caritas sam morao osigurati sredstva za prijevoz na taborovanje, ali i tada je gospođa Stahuljak pomogla. Tražeći osobe koje bi imale razumijevanja za ovu dobrotvornu aktvnost, naišla je na gospodina Antuna Presečkog, direktora prijevozničke tvrtke Presečki d.o.o.. Iako ga nije nikada osobno upoznala, već su samo telefonski razgovarali, nakon što mu je objasnila o čemu se radi on je Caritasu davao uvijek uslugu prijevoza po najpovoljnijoj cijeni. Kada je i taj izdatak za Caritas bio prevelik, smanjen je broj djece na onoliko koliko ih se može prevesti kombi-vozilom.

Inače, većina taborovanja u organizaciji Viteškog reda sv. Vaclava, održana je u Češkoj, jednom u Slovačkoj, dvaput u Mađarskoj, dvaput u Hrvatskoj. Za drugo taborovanje u Hrvatskoj gđa Stahuljak nije bila jedini organizator, ali je organizirala najveći dio logistike za koji je trebalo ostvariti puno kontakata preko Veleposlastva Republike Češke u Hrvatskoj te drugih kontakata.

Zemlje koje redovito sudjeluju na taborovanjima su:
Češka, Slovačka, Hrvatska, Mađarska i Poljska, a iznimno su na dva taborovanja sudjelovala djeca iz Njemačke. Kotizacija se nije plaćala do prije nekoliko godina, kada je organizator tražio od nekoliko domova - ali zahvaljujući gđi Stahuljak, Caritasovi korisici iz Hrvatske još uvijek je ne trebaju plaćati.


MEĐUNARODNE KONFERENCIJE

U namjeri da poboljša suradnju zemalja sudionika taborovanja kroz razmjenu iskustava funkcioniranja skrbi korisnika dječjih domova, gospođa Stahuljak je u suradnji s Viteškim redom sv. Vaclava i Caritasom Zagrebačke nadbiskupije utemeljila 1. međunarodnu konferenciju voditelja dječjih domova. Ta konferencija održana je u Caritasovu domu u Brezovici 2002. godine pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske.

U raznim europskim zemljama do danas (posljednja je bila 2015. u Zagrebu) je održano ukupno deset ovih konferencija, a gospođa Stahuljak sudjelovala je u organizaciji još dviju održanih u Hrvatskoj: 2007. godine u Zagrebu, Brezovici i Rovinju na temu »Uzroci i oblici agresivnosti kod djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi; prevencija i terapijske metode« (VI. konferencija), te 2015. godine u Zagrebu na temu »Začarani krug ovisnosti o sustavu socijalne skrbi« (X. konferencija).

Na svim konferencijama, osim jedne, koje su održane u inozemstvu, sudjelovali su i predstavnici zagrebačkog Caritasa. Jedne godine, kada nije bilo predstavnika iz Caritasa na konferenciji, gospođa Stahuljak je osobno sudjelovala kao hrvatski predstavnik kako bi bila u tijeku što su sudionici izlagali te je tom prilikom i sama održala jedno izlaganje. Za koferenciju održanu u Visokim Tatrama gđa Stahuljak sa svojim suprugom prevezla je i Caritasovu predstavnicu čiji referat je prevodila.

Vezano uz organizaciju ovih konferencija, do 2015. godine, gđa Stahuljak je prevodila većinu predavanja izlagača sa stranih jezika na hrvatski te hrvatskih izlagača na jezike drugih sudionika.


CHOMUTOV - "Můj koncert"

Gospođa Stahuljak također je posredovala u sudjelovanju Caritasovih korisnika na dječjim susretima u Chomutovu, 'kraljevskom gradu' koji se nalazi nedaleko Praga. »Na tim međunarodnim susretima djece iz dječjih domova pod nazivom 'Můj koncert' sudionici su izvodili svoj program u pravom kazalištu. Predstavnici iz Hrvatske bili su tada jedini sudionici iz zemlje izvan Europske unije, a sudjelovali su od 2005. do 2009. godine«, napominje gospođa Stahuljak, koja je, da bi pomogla Caritasu oko prijevoza djece, jedne godine (2006.) osobno je išla na na razgovor s gospodinom Ivanom Mišetićem, dok je bio direktor Croatia Airlinesa, te ishodila potpuno besplatan autobus, s dva vozača.

Prekrasni susreti u Chomutovu, u koje je gđa Stahuljak uključila Caritasovu djecu odgovarajući na poziv koji je organizator Jan Neumann uputio direktno njoj, prestali su zbog njegove prerane smrti. Gđa Stahuljak opisuje ovog ravnatelja chomutovskog dječjeg doma kao jednu doista posebnu osobu i izvrsnog organizatora.


KEČKEMET - Športske igre

Zahvaljujući društvenim vezama gđe Stahuljak i njezinoj međunarodnoj promidžbi rada Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, sudjelovanje mladih iz Caritasovih kuća proširilo se 2007. godine na tadašnje Športske igre dječjih domova Europe, koje su se održavale svake godine krajem srpnja i početkom kolovoza u mađarskom gradu Kečkemetu (Kecskemét). Ta športska manifestacija počela se održavati 1998. godine u organizaciji Zaklade »Vjera i šport« (»Hit és Sport Alapítvány«) okupljajući samo mađarske domove. Pod uspješnim predsijedanjem Kálmána Radicsa igre su uskoro postale međunarodne, a zahvaljujući posebnom priznanju za Najbolji Grassrots projekt, 2013. godine prerasle su u Međunarodno nogometnom natjecanje djece iz europskih dječjih domova pod pokroviteljstvom Europske nogometne federacije (UEFA), čije finalne utakmice prenosi mađarski televizijski program Sport 1.

Na prvom sudjelovanju Caritasovi predstavnici nisu postigli značajne rezultate ali već 2008. godine na XI. igrama mladi iz Caritasa osvojili su prijelazni pehar za 1. mjesto u ukupnom poretku, te 15 medalja: 6 zlatnih, 6 srebrnih i 3 brončane! Izvrsne rezultate hrvatski predstavnici te godine su postigli natječući se sa šezdesetak mladih iz osam europskih zemalja. Prijelazne pehare za prvo mjesto u ukupnom poretku zatim su osvojili 2011. i 2012. godine, a 2013. i 2015. godine osvojili su 1. mjesto u nogometu, jer drugih natjecanja više nije bilo.

Caritasov sportski trener gospodin Vjekoslav Kovačić s ponosom je izjavio da su mladi iz Caritasa na ovim natjecanjima (do 2015. godine, uključivo) osvojili ukupno 78 medalja iz raznih športskih disciplina, 6 puta su bili prvaci u nogometu, a 5 puta su osvojili prijelazni pehar za prvo mjesto u ukupnom poretku.

Ukratko: 2009. - 3 zlatne, 4 srebrne, 6 brončanih medalja i 1. mjesto u nogometu te 2. mjesto u ukupnom poretku; 2010. - 5 zlatnih, 3 srebrna i 9 brončanih odličja te 2. mjesto u ukupnom poretku; 2011. - 4 zlatne, 4 srebrne i 4 brončane medalje te 1. mjesto u ukupnom poretku; 2012. - 8 zlatnih, 7 srebrnih i 6 brončanih medalja te 1. mjesto u ukupnom poretku; 2013. - 1. mjesto u nogometu te priznanje najboljem igraču natjecanja.

O njihovim sportskim uspjesima detaljno smo izvješćivali na Caritasovim mrežnim stranicama.


VISOKE TATRE - Skijanje/zimovanje

Gospođa Stahuljak posredovala je i u povezivanju Caritasovog doma u Brezovici s dječjim domom u Kolárovu u Slovačkoj. Plod suradnje bila su edukativna zimovanja djece iz brezovičkog doma od 2005. do 2007. godine u Visokim Tatrama, na kojima su djeca iz Caritasa naučila skijati, te ljetovanje djece iz Kolárova u Caritasovom odmaralištu u Nerezinama 2005. godine.

»U tim planinama bila sam samo s prvom skupinom Caritasove djece da vidim kuda ih to šaljem. Bilo je neopisivo lijepo! Djeca su se jako veselila tim zimovanjima na kojima su imala besplatan smještaj, prehranu i opremu za skijanje«, prisjeća se gospođa Stahuljak, napominjući da je i ta suradnja prekinuta preminućem njezina prijatelja iz Slovačke, suorganizatora.


IZVANREDNE AKTIVNOSTI

Uz koordinaciju i/ili organizaciju navedenih oblika suradnje, od kojih neki još uvijek traju, bilo je i više izvanrednih pothvata od kojih neke izdvajamo.

Na jednoj stručnoj konfereciji, održanoj 2009. godine u Slovačkoj nedaleko Bratislave u organizaciji Društva prijatelja djece iz dječjih domova »Osmijeh kao dar« (Spoločnosť priateľov detí z detských domovov »Úsmev ako dar«), na koju je bila osobno pozvana, predstavila je rad Caritasa Zagrebačke nadbiskupije prema podatcima dobivenima od njegove Uprave.

Izvanredno je uspjela jedne godine organizirati i razmjenu skupine Caritasove djece s posebnim potrebama i djece iz jednog doma u Češkoj Republici. Caritas pritom nije imao nikakvih troškova jer je čak i prijevoz bio iz Češke. Bilo je to ljetno vrijeme, a djeca su bila smještena nedaleko Praga.

Dvočlano izaslanstvo Caritasovog doma u Brezovici bilo je 2006. godine u radnom posjetu četirima dječjim domovima u Češkoj Republici: Chomutovu, Frýdlantu, Jablonni i Českoj Lípi. Gospođa Stahuljak posjet je organizirala u suradnji s tadašnjim potpredsjednikom FICA-e (Fédération Internationale des Communautés Educatives) za Češku Republiku Karelom Hellerom, koji je u to vrijeme ujedno bio i ravnatelj doma u Češkoj Lipi. Ona je ujedno prevodila referate Caritasovih zaposlenica, koji su bili dobro prihvaćeni od predstavnika čeških dječjih domova. »Veseli me da sam im tom prilikom uspjela malo pokazati i Prag, u kojemu smo besplatno prenoćili u jednom hotelu, tako da je Caritas trebao pokriti samo troškove njihova putovanja«, napominje gđa Stahuljak, koja je čitav program ovoga gostovanja dogovorila telefonom iz Zagreba.

Za djecu u Brezovici, na njihovu veliku radost, gđa Stahuljak organizirala je kroz dulje vrijeme i više nastupa jednog mađioničara iz Zagreba.

Sasvim poseban bio je njezin pothvat prijevoda poučnog stripa za djecu »Kradljivac ljudi« poznatog francuskog autora Jean-Pierre Diricka, kojega je upoznala je u Chomutovu. Ondje je upoznala i predsjednika tvrtke Arcimboldo Global Communication Claudia Melotta, mecenu koji je ponudio besplatan tisak 1.000 primjeraka hrvatske verzije stripa. »Ponudu sam prihvatila bez velikog razmišljanja jer nisam imala ni približnu predodžbu koliko će mi sve to uzeti vremena, ponajviše najviše noćnih sati rada. Tekst sam prevodila na temelju talijanskog i češkog izdanja, uz pomoć dvoje Caritasovih zaposlenika. Strip je objavljen 2008. godine, a njegovu promociju održali smo u gradskim knjižnicama u Zagrebu i Varaždinu te u Caritasovoj kući u Brezovici. Dio naklade za prodaju tada je preuzela izdavačka kuća 'Nova stvarnost', a sav prihod od prodaje namijenila sam korisnicima Caritasa«, kaže gospođa Stahuljak.



VITEŠKI RED SV. VACLAVA

Upoznavanje i uključivanje u rad Viteškog reda sv. Vaclava (EOSW), koji skrbi za djecu iz dječjih domova, prvotni su i trajni pokretač karitativnog rada gospođe Stahuljak, koja također u tom djelovanju od početka ima punu potporu svojega supruga: »Moj suprug nikada mi nije rekao da ovo ne radim ili da trošim previše vremena ili sredstava za ovu svrhu. On vidi koji je smisao toga što radim. Obrazovanom čovjeku to je jasno. Naravno, isto tako sam ja njemu pomoć i podrška u svemu onome što on poduzima.«

Kada su ona i njezin suprug prije malo više od dvadesrt godina postali redoviti članovi Reda, bili su prvi stranci koji su u njega primljeni. Sudjelovanjem predstavnika djece iz Hrvatske ljetna taborovanja koja je Red do tada organizirao samo za češke dječje domove, postala su međunarodna. Zato je gđa Stahuljak pokrenula postupak kod nadležnog ministarstva u Češkoj Republici da se Red preregistrira u međunarodnu udrugu, što je učinjeno poslije nekih izmjena u njegovim Pravilima. Poslije preregistracije Redu su pristupili i neki Švicarci.

Zemaljsku provinciju Viteškog reda sv. Václava u Republici Hrvatskoj supružnici Stahuljak su registrirali
2002. godine u tadašnjem Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske i Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave. Prvi i do sada jedini provincijal je gospodin Zlatko Stahuljak, a njegova supruga je kancelarka.

To što Red u Hrvatskoj još nema drugih članova, gđa Stahuljak ovako objašnjava: »Žalosno je da ljude odbija to što mi radimo potpuno volonterski, trošeći samo vlastita sredstva. Sav novac koji drugi iskoriste za odmor ili rekreaciju mi koristimo za odlazak na taborovanje ili na konferenciju Reda na blagdan sv. Vaclava, što uključuje trošak prijevoza, smještaja i prehrane. Mi nismo korisnici državnog proračuna kao brojne druge udruge. Zbog toga nemamo ni žiro-račun ni blagajnika, niti moramo podnositi financijska izvješća - što je također ušteda. Kada dobijemo neku donaciju, darovatelj je uplaćuje neposredno na račun korisnika.«


SURADNJA S CARITASOM

Od 2001. godine do danas vodstvo Caritasa se mijenjalo, a gospođa Stahuljak ostala je Caritasu uvijek jednako vjerna i dobrodošla. Kroz tu suradnju sve više je raslo i umnožavalo se ono što je ona željela dati Caritasu da obogati njegov život i rad, a Caritas je zauzvrat podržavao njezin karitativni rad. Uz sve navedeno, doprinos Caritasu dala je i kao glazbena umjetnica sudjelujući u programima proslave 70. i 80. godišnjice Caritasa (2003. i 2013. godine) te nekoliko godina kasnije na svetim misama održanima povodom susreta volontera.

Ovom prilikom željela je naglasiti jako dobru suradnju sa s. Jelenom Lončar, ravnateljicom Caritasa: »Ona je vrlo srdačna, praktična i konkretna osoba pa se u svakoj situaciji brzo dogovorimo. Također je i vrlo susretljiva prema meni ako zatrebam pomoć.«

S predsjednikom Caritasa mons. Jurajem Jerneićem - »neobičnim monsinjorom koji gradi orgulje«, kako ga je ukratko opisala - osim u ljubavi prema potrebitima, našla se i u ljubavi prema glazbi. Bila je vrlo polaskana njegovim pozivom da pjeva na kolaudaciji njegovih drugih orgulja, te sudjeluje na kolaudacji trećih.

S mons. Valentinom Pozaićem, biskupom u miru jako smo dobri prijatelji. Poznajemo se i prije suradnje s Caritasom, koja nas je još više zbližila. svojevremeno nam je napisao pismo preporuke za Red sv. Vaclava, koje smo poslali u Vatikan. »Moram se pohvaliti, jer smo zbog toga osobito sretni, time što nam je upravo on služio svetu misu zahvalnicu za našu 50. godišnjicu braka, na koju nam je došla i kći iz Amerike, koja je profesorica na Sveučilištu u Kaliforniji (UCLA - University of California, Los Angeles)«, s ponosom kaže gospođa Stahuljak, ujedno radosna što mons. Pozaić rado dođe i na njezine pjevačke koncerte, kada je u mogućnosti te u svojim homilijama zna naglasiti kolika je važnost i uloga glazbe u slavljenju svete mise.


ZAKLJUČAK

»Boraveći na raznim mjestima i putujući stekla sam brojna poznanstva i prijateljstva koja su mi puno pomogla da sve ovo uspijem ostvariti. Naravno, uza svu pomoć i suradnju, morala sam biti i jako uporna. Drago mi je da su mnogi mladi, kroz sva ova putovanja, druženja i susrete upoznali svoje vršnjake iz drugih zemalja, koja dijele istu domsku sudbinu. Također se nadam da su uspjeli uspostavili veze koje su ih obogatile i koje im mogu puno pomoći u životu koji je pred njima. No, na svakome od njih stoji izazov i zadatak da nauči te kontakte čuvati i razvijati«, zaključuje gospođa Stahuljak. Zadovoljna je i sretna dok se prisjeća koliko je toga pokrenula na dobrobit djece za koju skrbi Caritas Zagrebačke nadbiskupije, a na čemu joj Caritas i ovom prilikom iskazuje osobito priznanje te u ime korisnika veliku zahvalnost.